U vrijeme pregovora Istre 1961 i Dinama za Puležane je bio važan faktor Danijel Štefulj. Suočeni deficitom na lijevom beku, a u kontekstu Štefuljeve marginalne situacije u Dinamovom rosteru, taj 23.godišnjak činio im se optimalno rješenje za "trojku" i pregovore. No, ispostavilo se da Štefulj nije htio u Pulu, odnosno radije je izabrao da se na pripremama u Sloveniji pokuša nametnuti treneru Bišćanu. Kako je uskoro pokazano, niti se Štefulj izborio za poziciju, a niti se nazire da bi odlaskom Bočkaja situacija mogla biti drugačija. Kupovina Mihajličenka sasvim jasno ukazuje da Bišćan na Štefulja ne računa.
Neovisno što je odbio opciju igranja za klub, gdje je recimo Josip Šutalo napravio možda ključni seniorski iskorak kad je bio na posudbi, Štefulj ulazi u treću sezonu nejasne perspektive. Još je 2020/21 odigrao u visokom intenzitetu 43 utakmice, a onda je uslijedilo dvije nezadovoljavajuće sezone. U sezoni 2021/22 nastupio je tek u 14 utakmica, prosjeka 53 minute. Prošlu sezonu je skupio još manje nastupa, iako je bio na posudbi u Celju. Ukupno 12 utakmica, sa prosjekom 58 minuta. U Celju igrao u 10 (nepotpunih) utakmica od mogućih 17.
Vrlo jasan znak da je Danijel Štefulj izvan natjecateljskog ritma. Za igrača koji je u najvažnijim godinama za iskorak, fizički najsnažniji, najgora moguća je stvar imati status kojeg trenutno ima Štefulj. I svaki igrač sličnog statusa, odnosno dobi. Svako novo odgađanje u izboru sredine gdje će imati manje glamura nego u Dinamu ali više prostora za igru i vraćanje na višu razinu forme, dodatni je odmak od te mogućnosti, odnosno dodatni uteg.