Postaju li "bijeli" Dinamova crna mačka u konkurenciji SuperSport HNL-a? Nakon nedjeljne plave rapsodije na Poljudu, začinjene još jednim porazom protiv Hajduka, uvodna rečenica manje je autorova retorička akrobacija, a više opravdano pitanje utemeljeno u faktima. Tko ne vjeruje, neka zaviri u statistiku: tamo piše da je Dinamo iz posljednih 12 HNL dvoboja s vječnim suparnikom iščupao samo četiri pobjede.
Nitko kao Ante Čačić
Još je zabavnija "ješka" na vrhu te statističke udice, naime, podatak da je tri od četiri spomenute pobjede upisao Ante Čačić. Moglo bi ispasti da iznenada lijemo krokodilske suze za 70-godišnjim trenerskim veteranom - čijem se otkazu navijački narod proljetos gotovo plebiscitarno poradovao - ali činjenice na koncu favoriziraju Čačićevu selekciju igrača i izbor taktike. U četiri prvoligaška derbija s Hajdukom, on je pored tri pobjede upisao i jedan remi. A momčad mu je pritom bila lepršava i efikasna. Jednom je bilo 4-1, drugi put 4-0. Da je natjecateljski kalendar bio samo malo blaži prema njemu, da mu je dvaput mjesečno servirao Hajduk umjesto različitih mina u Šibeniku, Čačić bi vjerojatno i dalje vodio Petkovića i Baturinu.
Treneri prije i poslije Čačića u osam su HNL utakmica (od početka 2021. do danas) s "bijelima" registrirali jednu pobjedu, tri remija i četiri poraza. Damir Krznar jednom je pobijedio i jednom podijelio bodove sa Splićanima, a njegov nasljednik na klupi Željko Kopić dvaput kapitulirao i jednom remizirao u velikom derbiju. Igor Bišćan zastor ove sezone podignuo je pobjedom protiv Hajduka u Superkup dvoboju, ali je u prvenstvu počeo voziti spust upravo porazom protiv "bijelih".
U rukama Sergeja Jakirovića priča o derbiju je za "plave" postala alarmantna, jer Dinamo nije samo izgubio utakmicu, nego je bodove prepustio zamuckujući na terenu, bez jasne ideje, bez fizionomije igre, bez ozbiljne prilike. Da nije prije samo 40 dana preuzeo kormilo, Jakiroviću bi jutro nakon ovakve sirotinjske opere uprava već tražila nasljednika. Ovako još izvjesno vrijeme može računati na kredit Barišića, Peras i Šimića, jer osim što trenutačno imaju prečih briga, oni su mu obećali jedan prijelazni rok.
Bez jasne ideje i fizionomije
46-godišnji trener iz maksimirskog je startnog bloka izletio s pucnjem, povezavši dvije domaće pobjede protiv praške Sparte i Rijeke. U obje utakmice njegova je momčad energijom otpuhala suparnika s terena, protjeravši iz svlačionice jednu vrstu apatije koju je igračima emitirao Bišćan. Tih smo dana vjerovali da je Dinamo u figuri novog trenera dobio trenera s karakterom pobjednika. Tribine su prepoznale Jakirovićev gard, nije pošteno zakoračio na maksimirski teren, a zapad se već pripremio za "standing ovation".
Gostovanja su problem
A onda je, umjesto da nogom otvori već odškrinuta vrata Europske lige, Sergej Jakirović u trećem nastupu popio težak nokaut u Pragu, čime je zaključeno razdoblje kratkog medenog mjeseca. Nekoliko dana kasnije, nakon brodoloma protiv Sparte, "plavi" su na drugom vrućem gostovanju još jednom duboko zaronili, prije nego što su izronili na površinu uz pomoć dobrih vila i osmijeh sudaca. Na Pampasu se protiv Osijeka dalo registrirati da bi na vrućim gostovanjima Dinamova momčad mogla imati ozbiljnih problema. I nije to stiglo kao potpuno iznenađenje: premda ozbiljan trofejni teškaš, kojem ne možete tek tako pokvariti planove, jer navikao je na stalna kadrovska preslagivanja, Dinamo se ove godine teško nosi s gubitcima vodećih zvijezda. Nakon Oršića zimus, klub je sada u desetak dana izgubio Josipa Šutala, Livakovića i Ivanušeca, pa shvativši da se upustio u rizičnu rasprodaju, na koncu ipak vratio Ademija. Nakon svega, ulaz u kabinu podsjeća na otvoreno gradilište, umjesto "prva momčad" na vratima ispod južne tribine mogao bi stajati i natpis "work in progress".
Na upoznavanju u Pragu, Jakirović je grupi hrvatskih novinara otkrio da želi sudjelovati u prijelaznom roku. Pritom se vodi logikom: dok sam trener, neka se momčad slaže po mojim preferencijama. Bio je, međutim, već kraj kolovoza i stigao je dobiti samo dvojicu ozlijeđenih (Stojković, Kačavenda) i jednog zdravog (Kulenović) "lokosa", mladog reprezentativca Vidovića i stopersku nepoznanicu Sosu. Oprezan je ostao prema igračima koje su doveli Bišćan i Šimić, tako da su Mihajličenko, Bernauer i Kaneko zasad samo džokeri s klupe, krajnje upitnog statusa.
Umjesto na nove igrače, oslonio se na senatore i provjerene startere, kojima je priključio Boška Šutala i vratara Nevistića. Bez ozlijeđenog Ristovskog, energičnog braniča i rođenog lidera, uža obrana pokazuje se kao meki trbuh ove momčadi. Šutalo nakon duge stanke uvjetovane ozljedom niti jednu zahtjevniju utakmicu dosad nije odradio u skladu s rejtingom igrača za kojeg je plaćeno četiri milijuna eura, a ni forma njegova stoperskog partnera Dine Perića zasad nikoga ne oduševljava. Ako je na startu donio pobjednički zanos i šampionski gard, Jakirovićeva magija je iščezla. Pravi posao tek započinje, a prijelazni rok koji bi trener volio oblikovati tek je u siječnju.