Zagrebački i kijevski Dinamo u Maksimiru su odigrali humanitarnu utakmicu za mir, čiji je prihod namijenjen kao pomoć ukrajinskim izbjeglicama. Dva kluba istog imena u prošlosti su vezivali mnogi poslovi kad su u pitanju transferi igrača. Čak četiri igrača Modrih su iz Maksimira izravno sletjeli u svlačionicu ukrajinskog imenjaka. Prvi nogometaš zagrebačkog kluba koji je krenuo prema Kijevu bio je Jerko Leko, koji je na ljeto 2003. godine prodan za 5,5 milijuna eura. Nakon tri godine provedene u Dynamu, Leko je karijeru nastavio u Monacu.
Ognjen Vukojević je, pak, u srpnju 2008. godine u transferu vrijednom 6 milijuna eura zagrebačku zamijenio kijevskom svlačionicom, a danas je asistent velikom treneru, 76-godišnjem Mircei Lucescuu. Domagoj Vida je u siječnju 2013. godine zgotovio transfer od 5 milijuna eura, a Josip Pivarić u kolovozu 2017. godine za 2 milijuna eura. U kijevskom Dynamu je igrao i Niko Kranjčar, ali on je stigao u ljeto 2012. godine iz Tottenhama. Dakle, zagrebački klub je od kijevskog na ime transfera zaradio 18,5 milijuna eura.
Danas je najveća poveznica ova dva kluba Ognjen Vukojević. Njega je u Dynamo kao asistenta Lucescuu pozvao predsjednik i vlasnik kluba Igor Surkis. Činjenica jest da su u tom klubu veliki trag ostavili igrači iz tzv. regije, Hrvati, Srbi, nogometaši iz Bosne i Hercegovine i Makedonije. Dynamo iz Kijeva mnogi nazivaju i "istočnim Real Madridom". Inače, ima još jedna poveznica između zagrebačkog i kijevskog kluba. Bivši trener Modrih, a danas Osijeka Nenad Bjelica, bio je u ozbiljnim kombinacijama za trenera Kijevljana prije dolaska slavnog Mircee Lucescua.
U Zagreb su s ostalom delegacijom Dynama stigla i braća Surkis, Grigorij i Igor. Oni već tridesetak godina drmaju ukrajinskim nogometom. Radi se, naravno, o iznimno bogatim ljudima, koji su svoje ogromno bogatstvo stekli vlasništvom nad kompanijama za proizvodnju i distribuciju električne energije. Grigorij Surkis (72) potpredsjednik je UEFA-e od 2013. i član njena izvršnog odbora, bivši predsjednik Ukrajinskoga nogometnog saveza, a Igor (63) je vlasnik i predsjednik kijevskog Dynama od 2002.
Njihove karijere obilježene su i skandalima. Igor Surkis je 1995. godine, prije Dynamove utakmice u skupini Lige prvaka s Panathinaikosom, španjolskog suca Lopeza Nieta pokušao podmititi s dvije krznene bunde od činčile i 50 tisuća dolara, a Nieto je sve prijavio UEFA-i. U Nyonu su povjerovali sucu i Dynamo odmah izbacili iz LP, a njegovo mjesto preuzeo je danski Aalborg, kojeg su Ukrajinci eliminirali u kvalifikacijama. Dynamo je izbačen iz svih europskih kupova i za sljedeće dvije godine, a Igor Surkis, koji je tada bio glavni menadžer, doživotno je izbačen iz nogometa.
Ali, Surkis i njegov klub uskoro su pomilovani, pa se Dynamo Europi vratio već sljedeće sezone, a Igor poslu u voljenom klubu. Njegov brat Grigorij je, pak, bio u prvom planu kad se dodjeljivalo Europsko prvenstvo 2012. godine za koje su se bile skupno kandidirale i Mađarska i Hrvatska, a koje su bile favoriti uz Italiju. Pod čudnim okolnostima izabrani su Ukrajina i Poljska. Iako je poljska vlada raspustila nogometni savez, a Ukrajina nije imala razvijenu cestovnu i smještajnu infrastrukturu za organizaciju takvog natjecanja, izvršni odbor UEFA-e dao im je povjerenje ispred Hrvatske i Mađarske, odnosno, Italije na sjednici u Cardiffu.
Svjetski mediji prenijeli su tvrdnje Cipranina Spyridona Marangosa da je Grigorij Surkis, član Izvršnog odbora UEFA-e, na pet kolega iz IO-a potrošio 11 milijuna eura, zbog čega je ukrajinsko-poljska kandidatura pretekla talijansku i mađarsko-hrvatsku.
- Večer prije glasovanja UEFA-ina tehnička komisija stavila je Poljsku i Ukrajinu na zadnje mjesto, mi smo bili najbolji. Ali, Surkis je nakon toga obilazio sobe članova izvršnog odbora, a ishod smo vidjeli - govorio je tadašnji predsjednik HNS-a, danas pokojni Vlatko Marković
S druge strane, Grigorij Surkis je kazao...
- Bio sam kod prijatelja iz izvršnog odbora, ali samo kako bismo popili koju čašu votke...