"Kada doživiš plavi huk s tribina Stamford Bridgea, u više navrata ti se ježe sve dlake na tijelu. Kad bi Maksić primao 30-ak tisuća, s tribinama do travnjaka, pa to bi bila tvrđava. Jer, Boysi su navijačka avangarda..."
Ova je poruka sletjela u četvrtak ujutro iz Londona, jutro nakon što se Dinamo oprostio od Europe, u utakmici u kojoj je uvtrđeno pravilo: kada stignu na Otok, Dinamovi navijači posebno su inspirirani. Sjećamo se jeseni 1999. i gostovanja na mitskom Old Traffordu, kada su engleski novinari u velikom remiju tadašnje Croatije (0-0) titulu igrača utakmice upravo udijelili - njima.
"Ako je utakmica bila bezlična, oni nisu. Bili su najbolja kulisa ovog dvoboja", pisali su tada, a gotovo uvlas isto i nakon pohoda na Emirates, Etihad, White Hart Lane, London Stadium... a konačno i sinoć, pružajući još jednu velebnu partiju.
"Uništavaju nas, ovog kod nas nema", gorile su društvene mreže poslije utakmice na Bridgeu, kada su Boysi gotovo pola sata nakon utakmice držali školski sat navijanja, ne dajući igračima da odu u svlačionicu.
Mala navijačka katedra usred Londona bila je, međutim, iznenađenje samo za Engleze. Jer, već pri izvlačenju skupina, mnogi su učas rezervirali letove i smještaj, neovisno što se radilo o posljednjoj utakmici skupine. "To je London, tu se dokaži", jedna je od starih navijačkih mudrosti, koja se odnosi na prijestolnicu Engleske, a time i navijačkog svijeta.
No u tome svijetu, Boysi redovito dolaze kako bi engleske navijače postavili na svoje mjesto: "Da, oni jesu razvikani, ali u odnosu na nas su B liga...", pričali su nam često. I očito ne bezrazložno.
Sjećamo se živo kako je nakon jednog od desanata na Otok, neki vlasnik nekog od klubova s kojima je Dinamo igrao, u jeku Mamićeve moći, zavapio: "A koliko koštaju navijači? Njih bi trebao..."
Oni, ipak, nisu na prodaju.
Da među njima ima i pokvarena žita, nije sporno. Da se mlate i izazivaju nerede, još manje. Da njih par stotina dođe u Milano mjeriti kukuruz, također stoji, ali istina je i da su ti i takvi redovito u manjini. Ove sezone, primjerice, od San Sira, preko Salzburga, do Londona opet su postavili nove navijačke standarde.
- Nismo se mi vratili, nedajbože, niti zbog Mamića, niti pogotovo zbog Kreše Antolića, ali niti Ante Čačića. Tu smo zbog igrača i Dinama. Od svojih stavova, da se razumijemo, oko demokratizacije kluba i stadiona ne odustajemo ni centimetra - reći će u više neslužbenih razgovora.
I dalje su, dakle, u rovu za ideale, međutim, ovoga puta to čine na mjestu na kojem su najbolji. Na tribini.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....