Odličan rezultat kako je Dinamo igrao, ništa više od pobjede u Razgradu Modri nisu ni tražili, no viđeno je jasna poruka da pitanje prolaza nije riješeno i da nas u Maksimiru čeka vrući uzvrat.
Dinamo je sada na štihu, ova momčad ima puno europskih utakmica u nogama i pregršt pojedinačne kvalitete, pa iako još uvijek nema moć igre trebala bi naći put prema play-offu Lige prvaka. Što otvara i vrata elitnog natjecanja. Međutim, ponovi li izdanje iz Bugarske bojimo se da nebesa više neće imati strpljenja i volje čuvati ih.
Koliko je god zagrebački sastav mogao dati i treći gol, od Drmića pri rezultatu 2:0 do Menala, to je bila utakmica većim dijelom u znaku domaćina kojima, sva sreća za hrvatskog prvaka, nedostaje konkretnosti i pravih finišera koji bi brojne dolaske u kazneni prostor i do njega naplatili. No, u nogometu se to zna okrenuti i stoga opet s dozom zebnje čekamo uzvrat.
Dinamove igre u zadnje vrijeme i sjećanje na lanjsko gostovanje kod Šerifa budili su strahove da će Ludogorec biti brži, dinamičniji, češće stizati do "ničijih lopti" i to se obistinilo. Modri su bili prespori u dodavanjima, premalo trčali i otvarali se, u brojnim situacijama igrač koji je imao posjed nije vidio rješenje pa bi napucao naprijed tek da nešto uradi,
Kako je Dino Perić od prve minute krenuo s nevjerojatnim pogreškama za koje mora zapaliti svijeću pred oltarom što nisu kažnjene, nesigurnost se uvukla u zadnji red što je kulminiralo golom Tekepteya kroz Livakovića kakvog reprezentativni vratar niti da ga probude u tri ujutro i bace pred gol ne smije primiti. Na prvoj stativi.
No, Dinamo je danas ipak prilično rutinirana momčad koja ima kvalitetne pojedince sposobne uvijek, čak i kad nemaju kontrolu utakmice, odigrati nekoliko pravih akcija i zabijati. Perić je to učinio vrlo atraktivno, a kad i sreća pomazi kao kod autogola golmana Padta, cijela slika, a pogotovo pogled na semafor, izgledaju ugodno i manjkavosti u izvedbi ostaju koliko-toliko maskirane.
Ludogorec je prije Modrih prodao Alexa Santanu i Sotirioua, s time da je potonji igrao, nedostajala su mu još dva značajna igrača, reklo bi se da nije to natjecateljski baš najozbiljnije uoči odlučujućih ogleda, ali na terenu su djelovali bitno drugačije, vrlo ozbiljno. Opet, Dinamo ima rezultat, ima domaći teren u Zagrebu i pravo na optimizam, ima kvalitetu, iako su neki igrači daleko od prave forme kao Ivanušec i Petković, ali neki poput Oršića dižu razinu jer ovaj put velika većina napada išla je preko njega....
Ante Čačić opet ima težak boj s Ludogorecom, nije još vratio Modre na nekadašnju europsku razinu igre, ima problema s lijevom bekom iako je Ljubičić veći dio susreta bio solidan, napadač Drmić nije mu zabio šansu za 3:0, no za jedan potez treba mu čestitati. Bacio je u arenu među "lavove" Martina Baturinu.
Dinamo u Bugarskoj nije dobio prolaz dalje, itekako će se morati za njega potruditi u Zagrebu, ali je u Baturini dobiva velikog igrača međunarodnog ranga. Trebaju mu takvi susreti da osjeti i navikne se na europski ritam igre, sve ostalo ima. Već je ove večerii bio itekako koristan, a što će tek ponuditi navijačima zagrebačkog kluba....