Jesu li hrvatski novinari u Ateni ugroženi ili Grci pretjeruju? U mailu ovdašnje policije, koji smo dobili preko Dinama, obaviješteni smo kako nipošto ne smijemo prošetati kvartom Nea Filadelfija, koja je domaći teren AEK-ovih navijača, ne koristimo javni prijevoz, računajući i metro, ne hodamo od njega do stadiona nego dođemo taksijem na glavnu portu i to svi u isto vrijeme. Tamo će nas dočekati policija te sprovesti u medijski centar.
‘Sve će biti u redu‘
Možda je taj "akcijski plan" samo krajnji oprez, ali nitko nam nije decidirano odgovorio imaju li informacije da bi novinari mogli biti mete umjesto navijača koji ovaj put neće doći. Uostalom više od stotinu ih je u grčkim zatvorima. Dobrohotni PR djelatnici AEK-a upozoravaju:
- Vjerujemo da će biti sve u redu. Samo budite oprezni. Policija ima svoje metode rada i treba ih poštivati.
Tako ovaj put ne pišemo reportažu iz AEK-ovih kafića u kojima je ovaj novinar s nekoliko kolega iz Hrvatske proveo veći dio famoznog 7. kolovoza oslikavajući povijest kluba koji je jedan od četiri najveća u Grčkoj s 13 naslova državnog prvaka i diveći se navijačkoj odanosti...
Izostavili smo i šetnju oko blagajni za ulaznice gdje je i ovaj put bio red iako je stadion odavno rasprodan, pretplatnici su podizali svoje papiriće. Na tom mjestu nudili su nam tada članske iskaznice AEK-a s kojima možemo doći do karte za 10-20 eura ako želimo među ultrase, a kod švercera se cijena penjala do 200, po nekima čak 400 eura.
Sve to novinar koji se drži regula ovaj put promatra s distance, plato za druženje ispred stadiona čiji je originalni naziv Aja Sofija tijekom te večeri pretvorilo se u krvavu arenu i danas ništa nije kao prije...
No, kad ste u Ateni ne treba vam oprez samo u Nea Filadelfiji. To je grad Akropole i Partenona koji poput nekadašnjih grčkih bogova nadvisuju sve, za turiste Plake, Monastirakija s omanjim manastirom kao atrakcijom, Syntagme, Omonije, povijesnih građevina i iskopina, u nogometu čak tri jaka kluba Panathinaikosa, AEK-a i Olympiacosa, pritom će kazati da prvi ima 35 posto navijača u prijestolnici, ostala dva po 25 posto, a svi drugi koliko ih je dopalo, no Atena je i grad kriminala za kojim policija ozbiljno kaska.
‘Glava u torbi‘
I prije nego što je Dinamo krenuo iz Zagreba, već mi je "glava bila u torbi". Ne, nije riječ o seriji Mućke, Delboyu i Rodneyu u Miamiju, niti novom nastavku Ratnika podzemlja, to smo bili Ronald Goršić, fotoreporter Cropixa i ja na terasi restorana na Omoniji kraj goleme fontane. Dok sam se zanio u tumačenje povijesti Bizanta s kriglom pive kao inspiracijom, Roni me gledao mrtav ozbiljan.
- Stani, ne okreći se - bila mu je prva reakcija.
- Iza tebe je žardinjera, upravo je čovjek iz nje izvukao nešto bijelo, otišao desetak metara i s dvojicom obavio robno-novčanu razmjenu.
Shvatim da sjedim kraj trezora, čega još ima u njemu? Lagano je vrijeme za poći prema hotelu. Voda prska, ljeto je sparno, neki tipovi hlade se lepezama i odjednom - ispred nas frka. Vika, tučnjava, dvadesetak njih, možda i trideset mlate se, bacaju na beton, cipelare, gledaju nas, ali su previše zaokupljeni, mi sto metara naprijed, tristo natrag. Bolje častan uzmak nego nečastan poraz, rekao bi Grunf. Praktično u centru Atene, u jedan u noći biju se kao ludi, a nije bilo Hrvata niti nogometnih navijača. To je ovdje izgleda redovna tjelesna aktivnost. Nešto je gadno zapelo, samo možemo misliti je li povezno s bijelim... I onda se čude kad navijači naprave rusvaj, a policije niti ovaj put nigdje na vidiku.
Atena ima turističke točke, no čim zamaknete u manje ulice, scene su kao iz Bronxa. Kad završi radno vrijeme svaka radnja, trgovina, restoran ili bilo što drugo zatvara se protuprovalnim željeznim roletama koje su išarane grafitima jer u protivnom bile bi obijene dok kažete keks, noćna šetanja tim rutama djeluje prilično škakljivo. Skvoteri izviru iza ugla, drogirana žena i dvojica mladića urlaju na nas, krenu pa stanu, i njima treba bijelo, ali nismo prava adresa. I to je Atena, tako se ovdje živi, ne na periferiji nego u širem centru grada.
Sad nam je ostalo vidjeti u subotu "dobrodošlicu" navijača AEK-a. No, Hrvati se ne plaše, jedan dečko je u petak u Modrićevom dresu s roditeljima i sestrom šetao gradom. Nije ga brinulo što dolazi Dinamo i što je stanje pripravnosti policije na najvišoj razini. Neće ga valjda tuči zato što voli Luku Modrića, podno Akropole neće. Histeriju te vrste ne treba stvarati...
Ljudi na koje smo danju naišli vrlo su srdačni. I ne drže Hrvate na piku.
- Užasno je što je izgubljen mladi život, međutim još gore bi bilo da se to nastavi - kazao nam je Tasos, kojeg smo sreli kako prodaje suvenire.
Međutim, mediji dolijevaju ulje na vatru, pogotovo oni skloni AEK-u...