Vukovar je prije mjesec dana svladao Rijeku. Potom je tijesno izgubio od Varaždina i Hajduka, da bi onda remizirao s Lokomotivom. Slijed je zaključen značajnom pobjedom nad Dinamom. Otkako je Silvijo Čabraja preuzeo Vukovar (pet kola), na tablici učinka je peta momčad lige. Što znači da to nije “teški” autsajder. Je li izgubiti od takve momčadi sada debakl jer je Dinamo kao uvjerljivo najjači u ligi?

Nije drama, ali...

Ukoliko uzmete u obzir doživljaje navijačke i šire javnosti, medija nakon prijelaznog roka, potom i prvih 4 kola (i pobjeda) u ligi, mogli ste pomisliti temeljem paušalnih procjena da je to fantastična momčad spremna odmah za sve ambicije. Djelomice (navijački) razumljivo nakon silnih frustracija prošle sezone i izgubljenog naslova nakon sedam uzastopnih titula. Većinski i tehnički gledano, ipak vrlo nelogično. Dinamo je radikalno promijenio kadar. Otišlo je 16 igrača koji su većinom bili više ili manje akteri tih sedam titula i euroiskoraka, a novo vodstvo dovelo je 16 novih igrača i trenera. U Maksimiru su prema javnosti komunicirali da proces stvaranja nove momčadi, koja će biti konkurentna u SHNL-u i Europi, iziskuje vrijeme te da se prvi iskoraci (trofeji) očekuju nakon jedne, a potom (europski) nakon dvije do tri sezone. Dakako, dogode li se prije, nitko valjda ne bi imao protiv. Ono što je po logici nogometa također jasno, neće se svih 16 novaka pokazati na razini Dinamove ambicije. Neka takvih bude desetak, već je učinjen dobar posao za prvi prijelazni rok novog ciklusa. Procesi stvaranja konkurentne momčadi po nepisanom pravilu struke, iziskuju barem tri prijelazna roka, odnosno selektivna okvira...

RONALD GORSIC Cropix

Kako je u pitanju Dinamo, svaki posrtaj, pogotovo u prvenstvu, djeluje dramatično. Ova modra momčad ima ih već tri, Lokomotiva, Gorica i Vukovar. Je li to znak za nekakve promjene? Između dva neosvojena prvenstva (Rijeka 2017. i 2025.) u prvih 11 kola Dinamo je imao različite domete. Najviše bodova osvojeno je pod Antom Čačićem (2022. - 31) uz 3 od 9 bodova u Ligi prvaka. Slijedi 2017. sa Mariom Cvitanovićem (29, ali ispadanje u kvalifikacijama za EL), Nenad Bjelica je 2018. osvojio 27 i svih 9 prvih bodova u EL. Zoran Mamić 26 2020. uz 5 od 9 bodova u EL, Krznar 25 u 2021., uz 3 od 9 EL bodova. Od 2023. Jakirović (Bišćan), Bjelica, uzeli su 22 i 20 bodova uz 3 odnosno 4 euro boda u KL i LP. Primjetno je, dakle, da je momčad velikog ciklusa bivala sve težeg ritma. No, poveznica svih tih startova u prvih 11 domaćih i 3 europska kola, između dvije Rijekine titule, jest da je Dinamo u konačnici bio prvak...

Kovačevićeva slabost

Ovaj tek okupljeni Dinamo osvojio je 22 boda u ligi, ali ima čak 7 od 9 eurobodova, i to uz dva gostovanja. Bolji je bio Bjeličin Dinamo 2018. s tri pobjede. Gledajući, dakle, suhe brojke, nema zabrinjavajućih stanja. Ono što, međutim, može dovesti do toga u prvoj sezoni kompletne rekonstrukcije kadra, jest odstupati od zacrtanih ciljeva, dinamike tog procesa i nužnih korekcija neizbježnih grešaka, zato da bi se zadovoljio medijski i populistički pritisak. Pogotovo u trenutku kada uslijede posrtaji kao što je i ovaj na groznom terenu u Vinkovcima. U tom kontekstu je Mario Kovačević pokazao jasnu slabost. Dalo se nazrijeti kako mu je pritisak u klubu Dinamove dimenzije i ambicija očekivano težak. Prvo zato što ga opterećuje kako mediji tretiraju njegov rad, momčad i izbore. Potom i zbog opterećenja što određeni igrači i njihovi zastupnici iznose u javnost te nastoje utjecati na njegove odluke (i svoj) status. Naposljetku, to je normalno za trenera koji je radio samo u manjim klubovima. No, Mario Kovačević morao bi sada ipak shvatiti da je najvažnije ono što on misli, radi i da temeljem svojih uvjerenja i iskustava vodi Dinamo po kriterijima struke. Ionako jedini njegov istinski štit bit će rezultat.

Navedena opterećenja mogu se prepoznati upravo po njegovim promjenama stava. Naime, trener Dinama je nakon prvih javnih “preporuka” da mora rotirati igrače kazao da ne prihvaća takve prozivke jer su tek na početku sezone. I to je logično, jer u prvih 7 kola Modri su igrali jednom tjedno, imali su i dva tjedna reprezentativne pauze, a u Europi su potom imali tri tjedna s dvije utakmice. I to tek od 24. rujna. Osim što desetak utakmica ne može biti teret za grupu koja je mjesec i pol dana imala “samo” pripreme, logično je da trener nastoji uigrati udarnu (novu) momčad i razraditi mehanizme igre. Uz to, Kovačević je koristio dosta igrača. Određeni broj su “glavni oslonci” (Nevistić, McKenna, Valinčić, Goda, Mišić iznad 1000 minuta, Lisica, Ljubičić, Dominguez iznad 900, Beljo iznad 800, Hoxha iznad 600), onda je grupa onih koji su imali priliku (Kulenović, Stojković, Zajc iznad 500, Bakrar, Vidović iznad 400 minuta, Vilar, Bennacer, Theophile, Vinlöf iznad 300, Varela iznad 200) nametati se za više prostora. Jedino su Galešić (181), Mudražija (122), Soldo (97) marginalnih minuta. Bez njih je, unutar 14 HNL i EL utakmica, u dva i pol mjeseca igralo 20 igrača.

Kovačević je prvi put krivo procijenio rotaciju kada je poslije pobjede nad Maccabijem, a nakon noćnog puta autobusom iz Bačke Topole, nepuna tri dana kasnije Lokomotivi suprotstavio istu momčad i izgubio. Tu je morao osvježiti momčad. Onda je napravio drugu (obrnutu) grešku protiv Vukovara, poslavši na teren čak sedam novih igrača u odnosu na Malmö. Očekivano, bila je to raštimana momčad bez dovoljno energije i nužne agresivnosti u pristupu. Četiri dana nakon Švedske nije bilo potrebno riskirati takvu veliku promjenu u kadru. Jest da slijedi eurotjedan, ali nakon toga je dva tjedna pauze i dovoljno za odmore...

Identitet momčadi

Kovačević sada može iskusiti što znači odstupiti od svojih načela (ne moraju biti točna) da bi se zadovoljilo nezadovoljne igrače, agente, vox populi. Naposljetku će oni koji su pritiskali za rotacije, nakon ovog poraza, pritiskati zbog rezultata. Ta iskustva Kovačević mora brzo akceptirati.

Da bi bilo koji trener mogao biti uspješan, u velikom i manjem klubu, ključno je da bude dosljedan svojim idejama i uvjerenjima. Da bi mogao kompenzirati umore, odnosno postavljati različite postave unutar kratkog vremena, nije potrebno samo držati spremne sve igrače u kadru. Prioritet je da trener momčadi da jasan identitet igre, pa onda ne bi trebalo biti problema kako će izgledati kompozicija igre, nego će jedina razlika biti koliko su alternative bliže ili dalje kvaliteti onog kojeg mijenjaju. Taj identitet se još ne prepoznaje u igri Kovačevićeve momčadi unutar SHNL-a, za razliku od utakmica u Europi gdje su Modri djelovali kompaktni i jasnijih taktičkih okvira. Nakon dva i pol mjeseca dojam je da je napravljen solidan posao za taj prvi period. Sada se očekuje napredak i daljnji iskoraci. Na planu igre, ali i upravljanja kadrom, te odupiranja svekolikim pritiscima. Kovačević je ipak iskusniji za stotinjak dana modre centrifuge...