U utakmici bez imperativa Dinamov napadač ima priliku učiti od velikog Girouda

Dinamo u četvrtak (18.45) u Lilleu igra najlakšu od preostalih šest utakmica u natjecateljskom kalendaru prije božićne stanke. Razlog za ovakvu alibi ocjenu? Rezultatskog imperativa objektivno nema: pobjeda bi zamirisala kao mala senzacija kola Europske lige, već bi i remi napunio igrače samopouzdanjem u predvečerje derbija s Hajdukom (6. prosinca), ali ni poraz nikoga neće baciti u depresiju jer "plavima" preostaju još tri prilike za doskok u nokaut-fazu EL-a.

U nešto opuštenijoj interpretaciji, izlet u bogatu aglomeraciju na sjeveru Francuske moguće je najaviti i kao studijsko putovanje jednog potonulog strijelca. Terensko istraživanje u kojem Zvonimir Boban časti Diona Drenu Belju - najskuplje ljetno pojačanje, iza čijeg se prezimena ubrzano množe upitnici - da nešto nauči, posudi, prekopira ili jednostavno ukrade od velikog Oliviera Girouda. Jer ove dvije devetke nisu napadački blizanci samo staturom: oni na terenu strše visinom od 190+ centimetara i uz to pripadajućom težinom, ali njihove karijere sve jasnije veže podatak da su dugo - odbijali procvjetati.

Prve minute u elitnom "le championnatu" Giroud je upisao tek kao 24-godišnjak, koji se prethodno mučio u drugoligaškim klubovima Grenobleu i Toursu. Kada mu je prvoligaš Montpellier napokon ponudio šansu, bilo je to po prilici kao kada se Osijek kladio na Kristiana Fućka iz Orijenta, uz napomenu da se eksperiment sa Giroudom primio od prve. U svojoj drugoj sezoni s Montpellierom centarfor je zabio 25 golova, isporučio klubu njegov jedini naslov nacionalnog prvaka u povijesti, osiguravši usput sebi bogati transfer u Arsenal.

Nešto uistinu veliko i prepoznatljivo u svijetu nogometa Giroud je, drugim riječima, počeo graditi tek s navršenih 26 godina. Do koje je mjere u međuvremenu narasla njegova ostavština? Ona konfekcijska XXL mjera nije dovoljno ozbiljna da opiše monumentalnost te priče. Giroud je dvostruki finalist Svjetskog prvenstva s Francuskom i osvajač mundijalske zlatne medalje iz Rusije 2018. godine. On je pritom i najbolji strijelac u povijesti "les bluesa" s 57 golova, šest ispred velikog Thierryja Henryja, iako je standardni prvotimac postao tek kada se opasno približio 30. rođendanu. Giroud je onaj strijelac koji je umjesto ozljedama izraubanog Marija Mandžukića sletio u Milan i isporučio klubu Scudetto u svojoj prvoj sezoni u Serie A. Na pragu veteranske dobi za "rossonere" je postigao 49 golova u tri sezone. Sada s 39 godina na plećima drži Lille pri vrhu tablice francuskog prvenstva, od početka kampanje zabio je pet.

Ono što Girouda lansira među značajnije "overachievere" svjetskog nogometa jest činjenica da ni u jednom elementu igre nije bio najbolji na svijetu. Eksplozivnost sporogorećeg štapina i okretnost košarkaškog centra nisu osobito uvjerljiva preporuka za dres s brojem 9. Pristojna tehnika, vrlo dobar udarac i jako dobar skok popravljaju opći dojam, ali Giroud je današnji Giroud postao u prvom redu zbog fokusa, budnosti i gladi za golovima.

U našem paralelnom napadačkom slalomu D&D Beljo ima najmanje jednu komparativnu prednost: tek su mu 23 godine, a iza sebe već ima iskustvo Osijeka, Istre 1961, bečkog Rapida i Dinama. Potencijal nikad nije bio sporan i vođen upravo tim argumentom Boban je ljetos duboko zagrabio u klupsku blagajnu. I Beljo se lijepo najavio onom impresivnom ratničkom partijom na Rujevici početkom sezone, stigli su i golovi protiv Fenerbahçea - do danas sedam pogodaka - ali se na terenu prebrzo ugasio, a potom iz kuloarskih naklapanja izronio i kao uvrijeđena primadona koja se više brine o vlastitom statusu nego o rezultatima momčadi. Posljednja utakmica s Varaždinom, kada je u igru ušao u 65. minuti umjesto Bakrara, bila je pokazna vježba Marija Kovačevića na temu "tko je zapravo gazda u svlačionici".

U četvrtak na stadionu Pierre Mauroy doznat ćemo kakvi su bili učinci Kovačevićeva treniranja strogoće. Kao najskuplji Dinamov igrač, Beljo je strateški važan klubu i ne može niti teoretski ostati bez prilika, ali put za afirmaciju samo je jedan: trening i utakmica. Zaglavi li u klinču s njim ili samo s klupe odgleda utakmicu, Beljo će protiv Lillea uživati nikad bolju priliku za učenje. Giroud je upravo ta klasa u kakvu bi i sam jednog dana trebao izrasti.