Spektakularnim obranama u Ateni, Dominik Livaković oprostio se od Dinamova dresa i “jedinicu” je prepustio Ivanu Nevistiću, koji je tako stao između vratnica nakon praktički jednogodišnjeg gledanja utakmica s klupe. Nevistić je, naime, prošle sezone branio samo na dvije utakmice - u šesnaestini finala kupa u Jarmini krajem rujna prošle godine, te u svibnju na Maksimiru protiv Šibenika. Zanimljivo, obje su utakmice okončane 4:0 pobjedama Plavih, Nevistićeva je mreža mirovala...
A na četiri ovosezonske utakmice nakon odlaska Livakovića (dvaput sa Spartom, te Rijeka i Osijek) Nevistić je “inkasirao” čak osam pogodaka. Na maksimirskim okršajima sa Spartom (3:1) i Rijekom (2:1) nije bio kriv za pogotke, ali zato mu neki zgodici u Pragu (1:4) i Osijeku (3:2) svakako “idu na dušu”. Vjerojatno je toga i sam svjestan, posebno kad je riječ o pogocima primljenima u vlastiti, prvi kut. No, svakako treba istaknuti da je između vratnica stao i nakon odlaska Josipa Šutala u Ajax. Dinamova je obrana nesvakidašnje griješila, posebno u Pragu i u Osijeku, a time je i Nevistiću posao bio otežan, pa mu se, zbog svega navedenoga, i mreža tresla kudikamo češće nego su u Maksimiru na to navikli...
Znakoviti podaci
Je li, dakle, Nevistić vratar na visokoj kvalitativnoj razini, kakav je Dinamu neophodan? Rano je donositi konačni sud, sigurno je tek da ga se ne smije ni slučajno uspoređivati s izvanserijskim Livakovićem. Svakako mu treba vremena, treba mu kontinuitet branjenja, kako bi stekao sigurnost i samopouzdanje nakon dugačke stanke.
Kad je došao u Dinamo prije dvije godine, Nevistić je odmah poslan na posudbu u Lokomotivu. Na ukupno 29 utakmica za momčad s Kajzerice (26 u prvenstvu, tri u kupu) primio je čak 45 pogodaka (36 u prvenstvu), samo je pet puta sačuvao mrežu čistom. A općeniti je dojam bio, u najbolju ruku, prosječan.
Nije, naime, Nevistić donio Lokosima neke bodove svojim obranama, prema ocjenama izvjestitelja SN ni jednom na tih 29 utakmica nije bio proglašen igračem utakmice, ne pamti se ni jedan okršaj nakon kojeg se pisalo i govorilo o njegovim obranama. A imao je i nekoliko kikseva...
Iako su to znakoviti podaci, treba također znati i da je jedno braniti u Lokomotivi, a nešto sasvim drugo u Dinamu. I Livakoviću je, uostalom, kao i svakom nogometašu, trebalo vremena za prilagodbu, najvažnije je da trener i suigrači u vratara imaju povjerenje, da ga gdjekad “istrpe” (ali i da momčad svojom čvrstom obrambenom igrom pomogne vrataru!) i strpljivo ga (do)čekaju da dohvati visoku razinu forme.
Samo dvojica vratara
No Nevistić mora znati i da u Dinamu, kao i u svakom velikom klubu, obično nema ni vremena, a bome ni strpljenja. Ova je jesen stoga i jesen Nevistićeva dokazivanja, pokaže li do Božića da je vratar za Dinamo, u zimskom prijelaznom roku može mirno spavati s “jedinicom” u naručju. U suprotnom, Dinamo će svakako tražiti novo vratarsko rješenje, vidjeli smo, uostalom, da je i nakon osječke utakmice već počelo “koketiranje” s riječkim kapetanom i trenutačno najboljim čuvarem mreže u HNL-u, Nediljkom Labrovićem.
Dinamo, nadalje, ima problem kojeg nije riješio u ovom prijelaznom roku, dojam je kao da se o tome nije ni razmišljalo, a moralo se razmišljati. Plavi su, naime, ostali samo na dvojici vratara, Nevistiću i Zagorcu.
Lani je Zagorac branio još manje od Nevistića - cijelu utakmicu protiv Splita u Kupu (3:1), te posljednjih osam simboličnih minuta protiv Gorice u zadnjem kolu (4:1). Nema, dakle, trećega vratara, nakon odlaska Livakovića mlađahni je,16-godišnji nadareni junior, Antonio Rajić, sjedio kao treći golman na klupi na utakmici u Pragu. I taj se problem mora riješiti u zimskom prijelaznom roku jer je neozbiljno nadati se da će ozljede ili suspenzije zaobići Nevistića i Zagorca...