Robert Ljubičić se brzo pokazao kao veliko pojačanje Dinama. Ovaj 23-godišnji nogometaš je došao u Zagreb prošlog ljeta i odmah se nametnuo kao nezaobilazni član prve postave. U intervjuu za austrijsku verziju portala Transfermarkt Ljubičić je govorio o mnogim nogometnim temama, a počeo je s usporedbom s bratom Dejanom koji igra u njemačkom Kölnu.
- Dejan mi je veliki uzor. Bilo je jasno, s obzirom na to da on je odavno pod pažnjom medija, da će nas međusobno uspoređivati. Ali ne samo da smo različiti ljudi, već smo i različiti igrači. Zato ga nikad nisam zavidno gledao, nego sam se jako radovao zbog njega i doživljavao to kao poticaj.
Dejan je od mladih nogu percipiran kao talentiraniji brat, ali Robert je također ostvario veliku karijeru. On je iz današnje perspektive zahvalan što nije bio ‘wonderkid‘, odnosno što se razvijao kroz igre u St.Pöltenu prije nego je došao u bečki Rapid.
- Na mladog igrača ne ostavlja pozitivan efekt kada ste neprestano u središtu pozornosti. Kad si čudo od djeteta u vrhunskom klubu, s 18 godina imaš sasvim drugačiji niz pritisaka od nekoga tko igra u malom klubu. Mogao sam se razvijati korak po korak u St. Pöltenu i to je bilo dobro za moju osobnost. Najelementarnija lekcija bila je spoznaja da nogomet nije uvijek igra ljepote, već može biti i sra**.
Iz Rapida je prošlog ljeta otišao u Dinamo iako je imao i ponude od nekih klubova iz jačih europskih liga pa je taj transfer vrijedan 3 milijuna eura začudio mnoge ljubitelje nogometa u Austriji.
- Naravno da je bilo i ljudi koji nisu razumjeli taj transfer, ali nisam mario za njih. Kada imate hrvatske korijene, poziv zagrebačkog Dinama je nešto posebno. Za mene je to bila i ostala velika čast. Odluka o odlasku u Hrvatsku bila je svjesna odluka. Nisam se osjećao spremnim za ligu petice, ali sam u isto vrijeme želio igrati na najvišoj razini. Dinamo je u prošlosti pokazao da može biti važna odskočna daska za talente. Osim toga, od prvog dana me se dojmila otvorenost i obiteljska atmosfera koja vlada ovdje u klubu.
Iako je u Dinamo došao kao vezni igrač, sada već bivši trener Ante Čačić ga je u glavom koristio na poziciji lijevog beka.
- U početku je bilo neobično igrati na drugoj poziciji. U početku nisam bio svjestan koliko sprinteva napraviš u utakmici kao lijevi bek ili da moraš puno više razmišljati o postavljanju protivnika. Ali sada mi se ta pozicija jako sviđa.
Zanimljiv je Robertov reprezentativni put. Prije četiri godine je odigrao dvije utakmice za U20 reprezentaciju Hrvatske da bi 2020. nastupio za U21 reprezentaciju Austrije. No, sada se opet odlučio za Hrvatsku i čeka poziv Zlatka Dalića.
- Stvarno nije bila laka odluka. Imao sam dobre i otvorene razgovore s austrijskim izbornikom Ralfom Rangnickom, ali srce mi je govorilo da trebam izabrati Hrvatsku. Radit ću na ispunjenju svog velikog sna, a taj je da s Hrvatskom nastupim na europskom ili svjetskom prvenstvu.