Modrić otkrio: ‘Dinamo nije vjerovao u mene, bio je kaos, čak mi je bilo drago što sam se ozlijedio!‘

Osim što je govorio o danima u Realu, odlasku u Milan, kako su mu uzori bili Zvonimir Boban i Francesco Totti, a divio se Ronaldu Nazariju, te da još ne uči talijanski jezik, Luka Modrić je Slavenu Biliću u emisiji (Ne)uspjeh prvaka govorio i o tome kako nije prošao na probi u Hajduku, a potom i o dolasku u Dinamo.

- Nije me pokolebalo što su ljudi stalno govorili da sam slab i nizak, pa to me pratilo i u Dinamu, i u Engleskoj, čak i u Realu! Tek kad sam osvojio Zlatnu loptu, onda su rekli ‘ajde, možda je ipak to to‘ haha. Meni je to uvijek bila motivacija za dalje. Nije me bilo briga što drugi misle, odnosno negativna kritika djelovala je motivirajuće, a držao sam se pozitivnih. Nogomet je puno više od same snage i visine, tu su tehnika, glava, osjećaj... puno komponenata. I danas ljudi nameću agresivnost, brzinu, snagu, veličinu, ali uvijek će glava biti najbitnija, važnija od snage i visine - tvrdi Luka.

Ta priča o visini i snazi koštala ga je neuspjeha na probi u Hajduku, a onda je stigao Dinamo.

Luka Modrić protiv Jarolima Davida iz HSV-a 2007.

HRVOJE POLAN Afp

- Moj trener, nogometni otac, Tomislav Bašić, preporučio me Zdravku Mamiću, koji me nije znao. Rastanak je bio težak, od sestara, mame, tate, ideš u Zagreb, do kojeg si se tada, prije nego što su napravljene autoceste, vozio skoro pet sati... Tata je emotivan i ne može se suzdržati, sve izbaci iz sebe, mama je najstabilnija, ona drži emocije za sebe. Meni su suze krenule kad sam ušao u auto. Ostavljaš prijatelje, djetinjstvo, ideš u novi grad, upoznati nove ljude, ali htio sam napredovati i bio sam spreman. Znaš što želiš pa je puno lakše.

Juniorski je staž odradio u Dinamu, a onda...

- Taj prelazak u seniore je najteži dio karijere i mnogi se tu pogube. I to zato što ne igraju, nisu spremni napraviti stepenicu unatrag. Zato sam ja odmah htio otići u Zrinjski. Profesionalna liga, seniorski nogomet, bolje nego da sam ostao u drugoj momčadi Dinama koja se tada stvarala i igrao bih protiv drugoligaša ili trećeligaša, ostao sa svojim prijateljima, u nekoj zoni komfora... Odlazak u Zrinjski mi je bio jedan od najboljih poteza, bilo mi je fenomenalno. Nisam to vidio kao riskantan potez nego kao priliku da se dokažem.

Ispričao je i jednu anegdotu:

- Prva utakmica i, kako je običaj, nakon zadnjeg treninga trener čita imena 18 igrača koji su u kadru. A mene nema. I nitko ne govori ništa. Otišao sam se otuširati i pod tušem suze krenu od razočaranja. Nisam dovoljno dobar... Plačem i molim Boga da nitko ne uđe i vidi me. A kad sam došao kući, nazvali su me i rekli da nisam u kadru jer nisu došli papiri. Uh, kakvo olakšanje! Očvrsnuo sam u toj godini, ta je liga surova, igra se agresivno i vidio sam da se mogu nositi.

Ali ni nakon te posudbe Dinamo ga nije uzeo nego ga je proslijedio u zaprešićki Inter.

Luka Modrić

TOM DUBRAVEC Cropix

- U godinu i pol dana promijenio sam tri momčadi, teško je to. I ja sam bio jedan od rijetkih igrača iz generacije koji nije odmah dobio priliku u Dinamu, čak ni otići na pripreme pa da se pokušam dokazati. Ako vjeruješ da sam taj, možeš me povesti na pripreme da vidiš bih li se nametnuo. Ali nije bilo povjerenja. Meni su i Zrinjski i Inter pomogli, ja sam osjećao da sam talent, ali nisu me tretirali tako, dok je više mojih vršnjaka dobilo priliku. I znao sam da sam bolji od njih, i Bašić je htio da odmah idem s Dinamom na pripreme. No, Zrinjski me izgradio kao osobu i kao igrača, a u Interu se stvorila sjajna klapa: Ćorluka, Čale, Janjetović... i u prvih šest kola imali smo šest pobjeda, svladali smo i Dinamo, a prvi dio sezone završili smo prvi na tablici. I onda me Dinamo odlučio vratiti - rekao je pa priznao:

- Tad sam htio ostati u Interu, boriti se za naslov prvaka, a i nikad nisam volio to vraćanje na pola. Eh sad, vjerojatno je utjecalo i to što je Niko Kranjčar tada otišao u Hajduk, ali bila je to moja najlošija polusezona. Dinamo je igrao u ‘ligi za bedaka‘ (Liga za ostanak, za poredak od 7. do 12. mjesta, nap. a.), ja sam se ozlijedio, u klubu je bio kaos... I to je jedini put u karijeri da mi je bilo drago da sam se ozlijedio! U magli mi je sve to, ne volim se ni sjećati tog vremena. Nije bilo idealno kao u Mostaru i Zaprešiću, u Maksimiru se nije znalo tko pije, a tko plaća!