Ni najmanje nije začudila mostarska histerija, koja je uvelike dala do znanja da je Zdravko Mamić svjestan kako mu se bliži kraj. Možda još i bude ponekih "poslanica", ali sada je više nego izgledno da se novo "međugorsko ukazanje", ovoga puta u nogometnom obliku, neće dogoditi. Novom, a jednom od posljednjih navala vlastitih frustracija, Mamić je zapravo pokazao kako je što se nogometa tiče - na izdisaju.
Mamić, naime, nije izvadio tešku artiljeriju koju je najavljivao, argumentiranu dokumentima kojima bi njegove protivnike pravno kompromitirao, već se još jednom, u svome stilu, obračunavao "ad hominem", stavljajući, klasično, svoj nemjerljivi ego u prvi plan, ujedno zapravo sam sebe kompromitirajući kontradiktornim izjavama. No, ništa nova.
Nakon ovog, nazovimo ga istupa, dakle, situacija je nepomaknuta, ista je meta, i isto odstojanje.
I zapravo je jedino bitno ono što slijedi. A u tome kontekstu, više od Mamićeve "presice", pa i Antolićeva priopćenja na istu, u kojem ističe da je "to bio klasični prikaz situacije u kojoj lažov tumači svoju istinu, lopov govori o tome što je poštenje, kukavica definira kukavičluk, a bjegunac od hrvatskog pravosuđa govori o tome što bi trebalo biti pravo, a što krivo", važna je Tomaševićeva poruka kako je "uvjet za suradnju grada Zagreba oko izgradnje stadiona jest da u Dinamu sve bude po zakonu i transparentno, što dosad nije bio slučaj", te "kako razgovori oko izgradnje stadiona idu u dobrom smjeru jer se uključila i Vlada RH", dodajući da Grad postupa po prijavi jednog člana Skupštine GNK Dinama u svezi sporne sjednice Skupštine u prosincu, uz "traženje dodatne dokumentacije kako bi se utvrdilo da li su svi članovi Skupštine imali tada pravo glasa".
Priča ovdje više od međugorske kakofonije poprima onaj ključni oblik. Koji se zove - politika.
Kako, naime, Jutarnji doznaje, gradske ali i nacionalne vlasti vrlo pozorno prate ovaj slučaj, želeći ga što prije riješiti, a opcija za koju se zalažu i Tomašević i Plenković nije niti Mamićeva, ali niti Antolićeva. navodno već traju brojni intervjui i aplikacije za čovjeka koji bi trebao predstavljati "treću struju", neovisno o utjecajima zaraćenih strana. A među njima ima vrlo zanimljivih imena...
Koliko im je sve bitno, govori i činjenica da te razgovore predstavnici najvišeg političkog i državnog vrha, u želji da se sve riješi po što hitnijem postupku. Jer, niti jednoj od politički zainteresiranih strana nije u interese da se cijeli ovaj cirkus protegne. Logično, i jednima i drugima novi maksimirski stadion došao bi kao "as na keca" uoči skorašnjih predizbornih kampanji. Upravo se stoga, prema našim saznanjima, traže "neokaljani, pošteni ljudi i dinamovci", koji bi trebali zauzeti klupske sinekure u skoroj budućnosti.
No, ona, premda to svi žele, nije tako blizu. Čvor se mora rješavati i na pravnim instancama, što nije jednostavno, i stoga se radi o procesu koji može trajati. Koliko, čini se, ovisi o politici. U ovoj bitci, konačno, jasno je da je Mamić ostao bez političke zaštite, a jedino pitanje koje stoji jest hoće li ista ta politika iskoristiti Antolića kao prijelazno rješenje i čovjeka koji iznutra može "pobijediti sustav", ili će u međuvremenu naći rješenje iz željene "treće strane". Koja se - ključno! - još ne nazire...
"To be continued"...