Kada je kao dječak u Splitu počeo trčati za loptom Martin Baturina morao je drukčije zamišljati šampionsku proslavu na Poljudu. Okolosti su se, međutim, namjestile tako da će titulu umjesto u bijelom proslaviti u plavom dresu.
- Uh, ne znam što bih vam odgovorio na to - diplomatski se u startu brani 20-godišnjak u kojem je šira nogometna javnost prepoznala legitimnog nasljednika Luke Modrića, ali brzo pronalazi odgovor.
- Moj cilj i fokus je samo Dinamo, pokušavam se koncentrirati na naše igre. Kažete da sam po prirodi flegma i da će me pritisak zaobići? Vjerojatno ste u pravu. Ne vjerujem da bi me neka vruća dobrodošlica mogla izbaciti iz takta, ne dira me previše cijeli taj kolorit koji se uvijek veže uz derbi. Meni je važno da ljudi u Splitu prema meni uopće loši, dapače. Znam se često vratiti dolje, tamo mi je i obitelj i puno prijatelja. Shvaćaju da sam nogometni profesionalac koji radi svoj posao.
Dočekat će vas pun stadion iako je prvenstvo praktično riješeno?
- Ne bih ja rekao da se prvak već zna. Dok god Hajduk bude imao matematičke šanse, igrači se neće predavati i čekat će svoju priliku. Što se tiče rasprodanog stadiona, to je normalno za Hajduk i za derbi. Poznato je da bijeli već godinama imaju uistinu sjajnu podršku, a za derbi su redovito posebno motivirani.
Vama je već i remi dovoljan?
- Ne razmišljamo na taj način, pripremamo se kao za svaku drugu utakmicu HNL-a, što znači da nas u startu zanima pobjeda. Nema tu prevelikih kalkulacija. Iskreno, nije bilo niti neke posebne pripreme, Odradili smo treninge i putujemo na Poljud po dobar rezultat. Ispalo je da bod može biti dovoljan za slavlje.
Prije dva mjeseca Dinamo je u Maksimiru protutnjao pored Hajduka? Već u 10. minuti bilo je 2:0 nakon Martinova pogotka, do poluvremena 3:0, na koncu 4:0 iako je moglo biti i više... Onda se momčad neočekivano ukopala u mjestu. Zašto?
- Teško mi je pronaći neki konkretan razlog zašto smo stagnirali u prvenstvu. Tu utakmicu smo zaista sjajno odigrali, sve se poklopilo, stvarali smo prilike kao na traci, Hajduk tog dana nije imao šansu zbog čega će u nedjelju tražiti revanš. Nisu nas bijeli još pobijedili ove sezone, dakle imaju i taj ekstra motiv, ali imamo i mi motiv da što prije osiguramo titulu.
Hajduk je kroz sezonu puno oscilirao, teško je ocijeniti pravu vrijednost Lekine momčadi. Kako ih vi doživljavate?
- Definitivno dobra momčad, a sljedeće sezone će biti još bolja jer Hajduk će sigurno dovesti još poneko pojačanje. Svake je godine liga sve napetija, prvenstvo je neizvjesno do posljednjih nekoliko kola. Ali vjerujem da će Dinamo biti spreman za izazove, kako u nedjelju, tako i sljedeće sezone u novom pohodu na titulu. O tome tko će što osvojiti ipak ne bih, daleko je to i ne volim prognozirati...
Koga posebno cijenite u Hajduku?
- Cijenim sve njihove igrače, kvalitetni su to nogometaši. Mogu im samo poželjeti sreću, naravno osim onda kada igramo međusobno.
Novi trener je donio pozitivan šok u svlačionicu. Za razliku od kolega, vi ste Igora Bišćana upoznali u mladoj reprezentaciji?
- Meni osobno Bišćanovi su treninzi jako dobri, zanimljivi, sviđa mi se ovo što radimo otkako je preuzeo kormilo. I mislim da će se neke stvari s treninga odraziti i na igru. U prvom redu se to odnosi na tjelesnu spremu, tu smo u posljednje vrijeme bili deficitarni, htio bi da smo fizički moćniji. Također, volio bih da našu igru oplemenimo s još više trke i agresivnosti. Mislim da bi nam tada bilo lakše i u završnici jer mi zaista stvaramo puno prilika, iako je ovog proljeća bilo utakmica u kojima to nismo znali pretočiti u rezultat.
Kada već spominjete taj trkački fond... Kakvo je vaše ‘prolazno vrijeme‘, koliko istrčite po utakmici?
- Nisu samo moje brojke u pitanju, želja mi je da unaprijedimo kolektivno trčanje. Ja trčim kao i većina igrača, 10 do 11 km po utakmici, a momčad u pravilu skupi više od stotinu km po tekmi.
Na Poljudu u nedjelju idete po već treću titulu s Dinamom?
- Točno. Imam već dva prvenstva i superkup, ovo bi trebao biti moj četvrti trofej. Nije loše za jednog 20-godišnjaka? Ako vi tako kažete, ali ja se ne opterećujem privatnom zbirkom trofeja. Važni su mi uspjesi momčadi
Kakav je osjećaj biti među najmlađima, ali i najvažnijim igračima u svlačionici? Još nosite torbe suigračima u autobus?
- Pa nekad me dopadne i ta obveza da nosim torbe, ha, ha... Ali sada već ima i dosta mlađih od mene pa me mijenjaju u toj ulozi ‘batlera‘. Nisam poletio zbog svojih igara, ako na to ciljate. Poštujem starije i oni mene, drago mi je da imamo stvarno dobru atmosferu u momčadi. Složni smo.
Može li Dinamo još jednom dobaciti do skupine Lige prvaka ili je realnije ciljati skupinu Europske lige?
- Definitivno je cilj igrati Ligu prvaka, Dinamo je došao do te razine da svake sljedeće godine tražimo sve više. Ako ne uspijemo s Ligom prvaka, onda će i skupina Europske lige predstavljati izazov. Brendirala se Europska liga kao vrlo kvalitetno natjecanje.
Koliko su vam europski mečevi pomogli da stasate?
- Puno su mi pomogli, pogotovo ove kvalifikacijske utakmice koje su prilično stresne jer su ulozi tada iznimno visoki. Osjećam da sam kroz njih napredovao. U Ligi prvaka nisam se previše naigrao, ali definitivno su to bili lijepi trenuci i sjajno iskustvo.
Nedavno je objavljeno da ste zasvijetlili na Arsenalovu radaru?
- Jednog dana kada na red dođu inozemne ponude, neću se buniti ako se Arsenal pokaže kao opcija. Svi znamo o kakvom je klubu riječ, kakve sjajne igrače ima. Naravno da bih se volio okušati na toj razini, u Premier ligi koja je za mene najjače nogometno natjecanje na svijetu.