Igor Matanović u Podgorici je nedavno peti put dobio mjesto startera u hrvatskoj A reprezentaciji u četrnaest mjeseci, a u isto to vrijeme, pa i nešto duže, od početka sezone 2024./25. na klupskoj razini tek je u sedam navrata bio u početnoj postavi u službenoj utakmici, zbrojeno u dresu Eintrachta i Freiburga. To je fenomen kakav se u hrvatskom nogometu ne pamti za igrača koji je mlad, nedokazan i tek bi se trebao afirmirati te demonstrirati koliki su mu doista dometi. Drugo su rutineri poput Dominika Livakovića...
Zlatko Dalić pružio mu je ruku u potrazi za špicom, dao mu velike šanse, ali nije ih opravdao. To je puno lakše ako je igrač u kontinuitetu nastupa i forme, a Matanović ga nema. U nacionalnoj vrsti pokazao je da može biti agresivan, zna napadati prostor i prvu vratnicu, da je centarfor oko kojeg se nešto događa pred golom, iako je zapucao brojne zgode iz kojih je mogao napraviti više, no u isto doba u klubu je bio zakočen, nije se razmahao i nametnuo pa su mu s vremenom i igre za Vatrene kopnile. U svemu tome Dinamo ga je nekoliko puta zvao, nudio mu eliksir koji bi ga od potencijala pretvorio u igrača, prije godinu dana htio ga je Fabio Cannavaro, ljetos Zvonimir Boban, ali odbio je maksimirski klub i grdno pogriješio.
Htio je ostati u Bundesligi, smatrao da mu je SHNL ispod razine, no zaboravio je pritom da pravi bundesligaški i reprezentativni nivo nije ni dosegao, da je to tek trebao učiniti, a Maksimir je jedna od najboljih destinacija za takve stvari. Sada mu ostaje u nastavku sezone ići dalje s Freiburgom, osim ako ne uleti kakva ponuda tijekom siječnja jer zasad nema ništa konkretno, a klubovi koji se raspituju obično nastupe s jednakom enigmom - zašto ga nema na sceni, koju tajnu skriva?
Pred Matanovićem je teška borba za status i golove. Izbornik ga je vratio u reprezentaciju želeći mu pomoći, međutim od toga nitko nije imao sreće jer ono što je pokazao na treninzima u Rijeci, gdje ga je odmah istisnuo Petar Musa za ogled s Farskim Otocima, a potom u Crnoj Gori, ne koristi ni njemu ni Vatrenima. I dalje ima šanse izboriti mjesto u ekipi koja će na američki kontinent na Svjetsko prvenstvo, međutim po onome što pokazuje danas je daleko od igrača kakvog Hrvatska treba.
U sezoni 2024./25. kao igrač Eintrachta u Bundesligi je dobio samo dvije prigode zaigrati od početka dvoboja, ukupno je skupio 16 nastupa s prosjekom 20 minuta po ogledu. Postigao je jedan gol. Na to mu je klub iz Frankfurta dao tri nastupa od prve minute u Europskoj ligi, sve zajedno sedam u tom natjecanju, nije uspio biti strijelac, a jedan je pogodak dao u Kupu gdje je igrao dva susreta, jedan od starta. Eintracht ga je prije toga posudio u 2. Bundesligu, tamo je zabio 14 golova za Karlsruhe što je njima bio signal da ga vrate i ponude novi ugovor, a izborniku da ga stavi u čak pet utakmica Lige nacija ujesen 2024. u kojima je u četiri navrata bio starter, a jednom strijelac.
Iako su poneki njegovu prvu marginalizaciju oslikavali moćnom konkurencijom Omara Marmousha i Huga Ekitikea, nakon što su se oni prodali u Manchester City i Liverpool, klub je kupnjom drugih špica pokazao da Matanovića ne vide kapacitetom za najviše domete i pristao na transfer. Prema podacima koji su objavljeni Freiburg ga je kupio za 6,7 milijuna eura. Tamo ga nisu dočekali Marmoush i Ekitike, dovoljni su bili Adamu i 31-godišnji Höler da još jednom ostane zabetoniran za klupu. U Bundesligi ove sezone nema niti jedan nastup od prve minute, iako je u dvanaest navrata ušao kao pričuva s prosjekom odigrane 21 minute po susretu, u Europi također u rubrici startovi stoji nula, a ulazaka šest, dok je u DFB Pokalu jednom zaigrao od početka, a jednom kao pričuva. U prvenstvu je postigao dva, a u Kupu jedan pogodak.
Nakon debija uspoređivali su ga s Nilsom Petersenom, međutim kasnije ga je trener ostavio u hladnjaku. Prvi natjecateljski nastup za Freiburg imao je u prvenstvu sa Stuttgartom, nakon što ga je prilikom dolaska omela ozljeda, uskočio je s klupe vruć poput žarača i spržio mrežu Švaba s dva gola za 3:1. Jedan je bio vrlo atraktivan, iako i sretan, a drugi s bijele točke. Nils Petersen imao je sličan debi za taj klub 2015. godine, dobio je šansu na poluvremenu i postigao hat-trick kojim je predvodio do pobjede protiv Eintrachta. No, Petersen je postao legendarni strijelac kluba, a Matanović?
Na pitanje zašto Matanović ne igra trener Julian Schuster kaže:
- Prvo zato što su Adamu i Höler jako dobro odradili posao. Osim toga, uloga centarfora vezana je i za ostatak momčadi. Uvijek se radi o određenoj koheziji koja nam je potrebna u različitim fazama igre. Bitno mi je koliko smo stabilni u obrani jer vrijednost napadača ne mjeri se isključivo golovima - usmjerio je strelicu na njegovu defenzivnu izvedbu.
Međutim, našao je i riječi ohrabrenja za Igora:
- Još je vrlo mlad. Znam da ima ambiciju i drugačija očekivanja, ali i dalje sam zadovoljan njegovim razvojem u proteklih šest mjeseci. On je element koji definitivno nadopunjuje naše kvalitete. Imam jako veliku maštu o tome kako se taj njegov razvoj može nastaviti.
Prije nego što vidimo kamo će ta mašta odvesti trenera i Matanovića, dobro bi bilo da mu bez puno filozofiranja ponudi više šanse i povjerenja. U protivnom, propast će mu još jedna sezona, a on više neće biti tako mlad. Ako ne može igrati u Freiburgu, klubu koji je dobar, ali prosječan i trenutačno drži deveto mjesto u njemačkom prvenstvu, jasno je da i Hrvatska treba boljeg napadača. Ovog trenutka Igor Matanović je u slijepoj ulici. Da je na ljeto htio u Dinamo, u tom slučaju Modri ne bi doveli Diona Drenu Belju, a pitamo se u kojem kontekstu bismo danas pisali o njemu.










Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....