Osim što je na zahtjevnom "tepihu" u Astani odradio veći dio posla u probijanju suparnika za vodstvo, u Koprivnici je, također na problematičnoj podlozi, pružio dobru partiju u novom Dinamovom trijumfu.
Usput, između dviju utakmica ugradio je i potpis novog, višegodišnjeg ugovora s hrvatskim prvakom (do 2028.), što je bio šlag na tortu njegovih deset dana za pamćenje. Preuzevši dobar dio zasluga za povratak Jakirovićevih trupa na pravi, pobjednički kolosijek, Petar Sučić unio je živost u srce momčadi "modrih". S 20-godišnjim veznjakom, koji prerasta u sve bitniju kariku, razgovarali smo u klupskom kafiću na Maksimiru gdje se dotaknuo svježih uspjeha, ali i prisjetio početaka u Zagrebu.
Najviše voli osmicu
- Osjeti se mali umor nakon Astane i Koprivnice, ali imamo vrhunske uvjete za oporavak i sve što nam treba. To je sport, Dinamo igra na top nivou svaka tri dana i moramo se naviknuti na to. Malo smo iscrpljeni, ali atmosfera je odlična. Bila je dobra i kad nam se dogodila mala kriza rezultata. Nije se to osjetilo među nama, uvijek je prisutna zabava, šale, nema tu nikakvih grešaka - priča nam Sučić, za prijatelje i suigrače Pero koji je, uz nogomet, završio i srednju prometnu školu.
Uz povratak pobjedničkoga garda, mladi se nogometaš u prethodnim izazovima napunio samopouzdanjem, a klub je, novim ugovorom, pokazao da računa na njegove usluge u budućnosti.
- Potpis mi znači nemoguće puno. Iako sam tek na početku, vidim da se zasad isplaćuje moj trud i rad. Presretan sam, to je moj dječački san.
Osim što se, kada je na terenu, vješto spušta među stopere i otvara Dinamove napade, Sučić je pokazao i ofenzivne konture, a u Astani i Koprivnici bio je blizu prvijenca, ali u tome su ga spriječile dobre reakcije suparničkih vratara.
- Osjećam da sam blizu, više nego dosad. Bitno da pobjeđujemo, ali normalno da bih volio zabiti - naglašava.
Njegov smo odgovor prekinuli kratkim potpitanjem: što ako se prvijenac dogodi protiv Hajduka iduće nedjelje?
- Uf, to će mi biti najdraži pogodak u karijeri - poručio je uz osmijeh.
Prije negoli je nogomet preplavila epidemija "divljih" brojeva, na dresovima udarne postave brojevi su bili i simbol zadaća na terenu. Iako ima broj 25, Sučić je klasična "šestica".
- Najbolje se osjećam na toj poziciji. Mogu odigrati i prema naprijed, "osmicu". Moje vrline? Ne znam kako bi zvučalo da ja to sam ističem, ali to su vjerojatno mirnoća na terenu i aerobni kapaciteti - dodaje.
‘Jedva čekam kući‘
S obzirom na to da je u svlačionicu podno južne maksimirske tribine stigao iz Premijer lige Bosne i Hercegovine, u kojoj su tereni također problematični, upravo je to iskustvo pridonijelo njegovoj brzoj prilagodbi na nezgodne podloge, a naglasio je i veliku razliku dviju liga.
- Da, to mi je pomoglo, svi su igrači odrasli na nekim lošijim terenima. Ogromna je razlika između terena u Astani i Koprivnici, svaki je bio težak na svoj način. Glede nogometa, ima puno razlika između dviju liga. Prije svega, što se tiče brzine igre. Nogomet je puno brži u Hrvatskoj, u BiH su prije bili znatno lošiji tereni, onda ima puno duela, agresije, skoka, "udari-nabij". U HNL-u ekipe više teže igri, nogometu.
Iako je rođen u Livnu u kojem je bolnica, naš sugovornik odrastao je u mjestu Kandija nedaleko od Bugojna. Malo je to selo, s 300-tinjak stanovnika, a Sučić svaku slobodnu priliku koristi za odlazak u rodni kraj. Njegova obitelj, kako nam kaže, posjeduje minifarmu, oranice…
- Pomažem li? Ma ne ha, ha… Jedva čekam doći kući da ih vidim, ali znali smo prije nešto malo pomoći ako treba, roditelji se najviše bave time. Moji doma su dinamovci, a u široj obitelji je pola-pola…
Budući da navijački pripada "modrima", poziv u Dinamo bio mu je velika čast, a stigao je dok je igrao u juniorima Zrinjskog iz Mostara, početkom 2022. godine.
- Rekli su mi da su me skauti Dinama gledali u Mostaru, da postoji mogućnost da ću prijeći u Dinamove juniore. Bio sam presretan, normalno, svaki dječak s ovih prostora sanja doći u Dinamo. Stigao sam ovdje u juniore, kod trenera Joze Bandića, i nakon nekoliko utakmica trener Krznar me povukao u Dinamo II. Igrao sam paralelno za tu momčad i za juniore. Nakon toga otišao sam na posudbu u Zrinjski i ta sezona je bila baš dobra. Uzeli smo duplu krunu, odigrao sam puno utakmica i osjetio čari seniorskog nogometa - kaže Sučić. Dok je govorio, nedaleko od nas prošao je i Sergej Jakirović koji nas je pozdravio i Sučiću, u šali uz "mig", kratko poručio: "Pazi što pričaš!"
Upravo je pod njegovom palicom ušao u seniorski nogomet u dresu "plemića" iz Mostara, a posebno pamti i nesretno ispadanje od Slovana iz Bratislave, u lovu na Konferencijsku ligu prošle godine. No, kaže nam da mu je jedan poraz u karijeri ipak pao znatno teže…
- Ispadanje Dinama u susretu s AEK-om bilo mi je teže, imali smo 2-0 do nadoknade i onda smo ostali bez svega.
Iako u sredini terena na Maksimiru ima žestoku konkurenciju (čitaj: Ademi, Mišić, Bulat, Halilović…), uspio se izboriti za svoje minute, a njihovi savjeti itekako su mu korisni.
- Sretan sam što igram s njima, to su sve top igrači. Na vrhunskom su nivou, kao osobe i igrači, stvarno mi je čast, pokušavam usvajati njihove savjete, često mi ih daju. Nastojim što više učiti, ne gledamo se kao konkurencija, svi smo mi tu za Dinamo.
‘Volio bih zaigrati s bratom‘
No, jaku konkurenciju u sredini reda ima i u užem krugu obitelji. Petar i Luka Sučić su bratići, sinovi dva brata. Dok je potonji "desetka" RB Salzburga, s pet nastupa za "vatrene", obojica se nadaju da će jednoga dana udružiti snage na terenu.
- Čujemo se svaki dan. Pogotovo kad imamo utakmice, poželimo si sreću, baš smo u dobrim odnosima, što je i normalno. Na praznicima uvijek iskoristimo priliku da se vidimo i nadam se da ćemo se vidjeti u Bosni sada za Božić i Novu godinu. Normalno da bih volio jednoga dana zaigrati s njim, kao što bi i on volio sa mnom. Već smo pričali o tome, naravno da se nadamo tome jednoga dana. Još smo mladi, ali duga je karijera.
S obzirom na to da je Luka više puta istaknuo da je hajdukovac, Petra smo upitali ima li kakvih podbadanja među bratićima, ali i tko je bio bolji "hakler" na obiteljskim okupljanjima.
- Ima zezanja i podbadanja, to je normalno. Ne uzimam to ozbiljno, to su šale i zezancije. Tko je bio bolji na dvorištu? Ja, normalno ha, ha…
Osim što bi volio kreirati obiteljsko partnerstvo u sredini terena, Sučić bi u budućnosti volio odjenuti dres "topnika".
- Od drugih klubova pratim Arsenal i sigurno da bih ispunio još jedan san da jednog dana zaigram tamo.
Ne zna koji mu je maksimum
Dok su neki njegov put uspoređivali s Lukom Modrićem zbog kaljenja u Zrinjskom, a onda i povratka u Dinamo, i to u sredini terena, zabljesnuo je na ljetnim pripremama u Sloveniji, gdje je fascinirao svojim kapacitetima, zaradivši i nadimak "novi Brozović". Međutim, konkretnog uzora - nema.
- Gode mi te usporedbe, ali to su potpuno različiti putevi. Većina je nogometaša imala težak početak, prošli su sve i svašta, to je samo dodatna motivacija. Koga bih izdvojio od igrača na istoj poziciji? Busquetsa, ali on je na zalasku karijere. Danas su na vrhunskom nivou Rodri, Kimmich, Brozović… Ipak, nisu svi isti tip igrača pa pokušavam od svakog uzeti ponešto i biti sve bolji.
A može li "potegnuti" kao "Broz? Više od 15 kilometara po utakmici?
- Iskreno, ne znam koji mi je maksimum, ali tu sam, najčešće između 12 i 13 kilometara po utakmici.
Iako će ga navijači sve češće prepoznavati na zagrebačkim ulicama, govori nam kako je najčešće u svoja četiri zida, s obzirom na naporan ritam i nužan odmor.
- Zbog zgusnutog rasporeda i teške sezone ne hodam baš po gradu, češće se odmaram i spavam, nekad stvarno jedva čekam doći kući i leći u krevet. Imamo puno putovanja i utakmica, to nekad zna biti iscrpljujuće, ali to je put koji smo izabrali.
Dok je Dinamo na trenutke proživljavao krizu tijekom jeseni, "modre" će se i dalje puno toga pitati. I na domaćoj sceni, i na međunarodnoj.
- Sve je u našim rukama, vidite što se sve dogodilo u proteklih šest mjeseci. Sreća možda nije bila na našoj strani, ali kada daješ sve od sebe, onda se to mora negdje vratiti. Što mogu navijači očekivati? Da ćemo pobjeđivati i prezimiti u Europi - zaključio je Petar Sučić.