Dinamo nije pognuo glavu, izgubio je na San Siru, ali nema se zbog čega crvenjeti, mnogi su i previše poletjeti nakon trijumfa nad Chelseajem, no sad ne postoji razlog da se tresne o dno. Ne, nipošto, istina Modrih tek će izaći na svjetlo u ogledima s RB Salzburgom i Milanom na Maksimiru. Tada će se vidjeti što su Ante Čačić i njegovi dečki kadri učiniti u Ligi prvaka i svoditi račune.
Lovačka strategija Dinamovog trenera ovaj put nije upalila. Dvaput na jednak način zaskočiti europskog velikana, bilo bi malo čudo...
“Priredi zasjedu, ubij i počasti se”, to je dnevna karta aktivnosti svakog solidnijeg lovačkog društva. Postavi zasjede i barikade pred svojim golom, ubij utakmicu i upriliči banket zbog plijena u vidu bodova ili barem jednog, jedini je plan koji je Dinamo ponudio dosad u skupini. Osim malog otvaranja, ali s istom formacijom kod minusa od dva gola... Zato s tri boda na kontu iz prvog kola mora biti sretan.
Strategija bunkera starija je i od talijanskog catenaccia, oružje je autsajdera protiv favorita, nekad upali, češće ne donese rezultat. Modre je proslavila s Chelseajem jer uspjeli su se obraniti i zabiti, međutim, pukla je u finišu prvog poluvremena na San Siru kad je Josip Šutalo napravio neoprezan i nepotreban prekršaj na Rafaelu Leau, a Olivier Giroud s bijele točke probio Livakovića. Dinamova talijanska tragedija se nastavila jer izgubili su i šesto uzastopno gostovanje na Apeninima.
Milan nije vezao čvrsti obruč kao Chelsea, davao je Zagrepčanima prostore za igru, no dugo ih nisu znali iskoristiti. U formaciji 5-3-2 Dinamo je bio statičan, bez pravog rješenja kako organizirati napad sve dok nije zapao u minus od dva gola, a Milan podignuo nogu s gasa. Kod prijema lopte igrač gostiju prvo bi pogledao unatrag, a ne tražio da ugrozi vrata domaćina.
Sjajna asistencija Petkovića, što je bio bljesak u njegovom inače lošijem izdanju nego što ga želimo vidjeti, te još jedan izvrstan pogodak Oršića, vratili su nadu, ali Dinamo nije imao snage za pokoju dodatnu šansu, a domaćin je sve riješio trećim golom. Leao i Saelemaekers, kojih su se najviše bojali, na kraju su ih i matirali, a Pobega dokrajčio. Kad bi Josip Šutalo bio velik kakvim ga očekujemo, tko zna bi li bilo tako. Središte obrane je najvažnije, a on nije odigrao pravu utakmicu za razliku od ponovno vrlo dobrog Perića.
Modri su poraženi od boljega, a tek sada slijedi krešendo. Dvije utakmice protiv RB Salzburga više će od bilo čega kazati kako Dinamo igra i za što je sposoban. Protiv Austrijanaca morat će se puno više igrati, napadati, graditi, da bi se prošlo skupinu barem kao treći i ostavilo šanse za drugo mjesto. Može li Dinamo i tako pobjeđivati u Ligi prvaka? Čačić se držao svojega, ali kasnio je sa zamjenama.
Na njemu su sad ključne odluke kako igrati dalje, s rasporedom 5-3-2 ili ponovno 4-2-3-1. Činjenica jest da Dinamo opet nije dobro trčao. To se mora popraviti za RB.