Više od 100 milijuna eura profita izleglo se u stoperskom inkubatoru Dinamove omladinske škole tijekom posljednjih dvadesetak godina, otkriva inventura Jutarnjeg lista. Od Darija Šimića, koji je u Canjugino vrijeme utvrdio transferne granice na pragu od deset milijuna eura (tadašnjih njemačkih maraka), preko Igora Bišćana, čiji je transfer u Liverpool spašavao "plave" od bankrota, do Joška Gvardiola od čije sljedeće prodaje klub tek treba potegnuti jackpot, Dinamovi su treneri proizvodili klasne obrambene igrače kao na pokretnoj traci. Mala tvornica vrhunskih stopera.

Joško Gvardiol

MATIJA DJANJESIC/CROPIX

A onda se u ovom tranzicijskom razdoblju, na pola puta između demontaže Mamićeve vlasti i uspostave novog poretka, klub zatekao u grozničavoj i zapravo neobjašnjivoj jurnjavi za skupim stoperskim pojačanjima iz inozemstva. Prva kupnja bio je Boško Šutalo: s margina Atalante u Maksimir za četiri milijuna eura. Rekao bih - rekordno skupa terapija otkako je Hrvatske lige, ali i zgodan okidač za igru nogometnih asocijacija na temu tzv. povratne lopte. Riquelme ili Riqui Puig, Ricardo ili Ricardinho, planet nogomet još se nije dogovorio tko najbolje vraća "rikverc", a konkurencija se već opasno zaoštrava.

Nepotreban avanturizam

Rupu u rosteru koju je iza sebe teškom ozljedom ostavio Boško Šutalo "plavi" su u jednom trenutku krenuli krpati napucavajući imidž i cijenu Bećiru Omeragiću. Riječ je o mladom švicarskom reprezentativcu, 21-godišnjaku koji u dresu Züricha igra već četvrtu punu seniorsku sezonu, što mladića legitimira kao potencijal, ali dok bi namirio apetite igrača (900 tisuća eura kao bonus za potpis plus šestogodišnji ugovor vrijedan 650 tisuća eura po sezoni), njegovih agenata i švicarskog kluba koji se želio postotkom ugraditi u sljedeći transfer, Dinamo bi se obvezao na servisiranje financijskog paketa teškog između šest i sedam milijuna eura.

A to već miriše na avanturizam, pogotovo ako u obzir uzmete nabrojanu plejadu certificiranih stopera iz vlastite škole.

Na valu koji su jednom zakotrljali Šimić, Tomas i Bišćan "plavi" su u nastavku priče za goleme iznose prodavali Vedrana Ćorluku i Dejana Lovrena, koji su poslije brendirani kao međunarodne klase i osvajači medalja sa Svjetskih prvenstava, ali i stopere koji su impresivnije izgledali nego što su igrali nogomet. Jozo Šimunović odigrao je 129 utakmica za Celtic i s "bhoysima" osvojio pet škotskih prvenstava, da bi se s 28 godina umorio od nogometa i više ga nitko ne spominje.

Filip Benković (25) prodao se skuplje od Ćorluke i Lovrena, krenuo je u bijeli svijet kao "Big Ben" predodređen za najveće klubove, ali je plafon dotaknuo pokraj Šimunovića u Celticu i nakon toga počeo voziti spust na brojnim posudbama. I Tin Jedvaj je završio u istoj ovoj ladici, iako se u jednom trenutku činilo da je nakon školovanja u Serie A i Bundesligi spreman za najviše domete.

Dolazi i Živković

Dok skiciraju strategiju za bildanje momčadi koja bi na ljeto mogla ostati bez Josipa Šutala - sljedećeg stopera isklesanog u školi koji će nastaviti seriju lukrativnih izlaznih transfera - Šimić i Bišćan neće pogriješiti ako još jednom pogledaju u školu. Dinamo u stoperskoj liniji za budućnost ima iskusnog Dinu Perića (produljio ugovor) i Maura Perkovića, 20-godišnjaka za kojeg je Istri izbrojio gotovo dva milijuna eura, ali mladić nakon uvodnog nesnalaženja sve sigurnije lovi poziciju u početnom sastavu "plavih". U redu već čekaju Moreno Živković (18), sin nekadašnjeg kapetana "vatrenih" i friški debitant u prvoj momčadi, a onda i godinu dana stariji Jakov Gurlica te Maro Katinić.

Josip Šutalo

DAVOR PONGRACIC Cropix

Ne treba, naravno, očekivati da će trojica tinejdžera provaliti ravno u prvu momčad zajedno s jednako golobradim Perkovićem, ali oni svakako čine podlogu koja uz vodstvo još jednog iskusnijeg igrača može činiti respektabilnu defenzivnu liniju za sljedećih nekoliko sezona.

Za razliku od Hajduka koji se godinama bori s krpanjem obrane kupujući poluproizvode, Dinamo je ovdje bio bitno uspješniji.

Jednom bi dopunsku selekciju zatvorio kupujući Domagoja Vidu, a poslije se oslanjao na iskusne i relativno jeftine legionare sa 100-200 utakmica u top-ligama (Sigali, Theophile-Catherine i Dilaver) i rijetko bi promašivao u skautingu.

U prijevodu, ako je ovog ljeta već prisiljen zavući ruku duboko u džep, Dinamov menadžment ne mora se zamarati obrambenim igračima. Ozbiljan novac ostaje rezerviran za napadača koji isporučuje dvadeset i više golova po sezoni.