Nakon Bačke Topole na putu prema dole... Apsolutno svi Dinamovi igrači su pali, evo kako je počeo Kovačevićev posrtaj

Prošlog je vikenda Dinamo prvi put u svojoj povijesti predstavio četvrti dres, koji je kreirao Dubravko Ivaniš - Ripper. Ugledni glazbenik i veliki dinamovac je skoro tri desetljeća prije toga sa svojim bendom Pips, Chips & Videoclips kreirao i jedan veliki hit, pjesmu koja u sebi nosi stihove “sebičan si na dva mala gola, pisana je tebi krasna rola, al’ ti loptu nisi znao dodati...”. Pjesmu pod imenom Na putu prema dole...

Očito je kada je Mario Kovačević krenuo s Dinamom na svoj put “prema dole”. Stručnjak koji je 4. lipnja službeno postavljen za glavnog trenera Dinama (180 dana prije sljedećeg dvoboja s Goricom), 18. lipnja počeo pripreme, a 2. kolovoza u Osijeku odradio svoju prvu službenu natjecateljsku utakmicu na klupi maksimirskog kluba, ključni autodestruktivni potez povukao je gotovo točno na polovici aktualnog mandata. “Prema dole” skrenuo je nakon Bačke Topole...

Dinamo je 2. listopada u 2. kolu Europske lige pobijedio Maccabi Tel Aviv na neutralnom terenu u Vojvodini s 3:1 i sa šest osvojenih bodova preuzeo prvo mjesto euroligaške skupine. Nije to bila briljantna predstava, ali bila je svrsishodna, pragmatična. Upisani su važni bodovi i Kovačević je mirno mogao nastaviti s izgradnjom koju je uspješno započeo. Jedanaest utakmica, devet pobjeda uz po jedan remi i poraz bio je u tom trenutku Dinamov skor u svim natjecanjima u sezoni.

Sjeli su dinamovci u autobus za Zagreb, u njemu proveli noć i u glavni grad Hrvatske stigli u ranim jutarnjim satima. Igrači koji su ponijeli najveći teret bili su, jasno, iscrpljeni od svega, a samo tri dana nakon Maccabija slijedio je ogled s Lokomotivom. Dvoboj koji je trener Kovačević, između ostalog, najavio i riječima:

- Nije me strah pogurnuti u momčad nekoga izvan kruga te 15-orice koji su dosad iznijeli najveći teret, možda ću to učiniti već u nedjelju, vidjet ćemo. Najvažnije je da budemo energetski jaki, kao što smo bili i dosad...

I onda je te nedjelje, oko 60 sati nakon spomenutog povratka autobusom u Zagreb, na travnjak protiv Lokomotive poslao deset istih startera kao protiv Maccabija!? Odmorio je tek Miha Zajc i to vjerojatno zato što je tu bio Ismael Bennacer, pojačanje koje u jesenskim europskim utakmicama nema pravo nastupa. Bio bi to pogrešan Kovačevićev potez i da je Dinamo pobijedio, no za njega se dogodilo ono najgore, izgubio je. Iscrpio je nositelje igre, ostalima tim potezom jasno poručio “na vas baš i ne računam” te praktički porušio sve dobro što je dotad izgradio. Od tog 5. listopada Dinamo je u svim natjecanjima odigrao deset utakmica, dobio četiri, jednu remizirao, a pet izgubio...

Svatko griješi, Dinamo je razina kluba s kojom se dosad još nije susreo, naučit će na tim pogreškama, razmišljali smo tada o Kovačeviću, ali u sljedeća skoro već dva mjeseca, on tu pogrešku još nije uspio ispraviti. Dapače, nastavio ih je nizati usmjerivši Dinamov brod prema grebenu na koji će se sigurno nasukati. Ako nešto pod hitno ne promijeni...

Rezultati su takvi kakvi su, i sreća je tu često važan faktor, a, da ne budemo previše kritični, ukupno uopće nisu tako loši, iako su u ogromnom padu. Dinamo je na korak do prve pozicije, u Europskoj ligi nije daleko od prolaza u skupini, dok Hrvatski kup očekivano dosad nije predstavljao nikakav problem. Igra i stanje igrača puno su veći problem...

Podijelimo li dosadašnji tijek sezone na dva poluvremena, prvo zaključno s Bačkom Topolom, a drugo nakon njega, u oči bode činjenica da su baš svi igrači Dinama, osim onih koji su “igrali samo u nastavku”, u evidentnom padu. Ukratko, obrana je prestala biti čvrsta kao što je bila, vezna linija doživjela je strašan pad u oba smjera, a napad je “samo” prestao zabijati. Dinamov je učinak od 84,85 % osvojenih “bodova” u prvom poluvremenu, u drugom prepolovljen i iznosi mizernih 43,33 %.

Mario Kovačević

DAMIR KRAJAC Cropix

Maknemo li sa strane utakmice Kupa, uz sav respekt Dinamu iz Predavca i Karlovcu, pojedinačne brojke Dinamovih nogometaša strašno su se srozale. Danas, uoči nove iznimno važne utakmice u Velikoj Gorici, Kovačević ima tek nekolicinu igrača na koje može računati da ga neće razočarati, iako je to možda i pretjerano zaključiti nakon Dinamove predstave u Lilleu.

Scott McKenna i Arber Hoxha su, za razliku od suigrača, na većini utakmica i u ovom slabijem razdoblju posao odradili na višoj razini. Nije toliko podbacio ni Ismael Bennacer, iako se od igrača s takvim renomeom s razlogom očekuje i više, pogotovo jer nastupa samo u SHNL-u, donekle ni njegov sunarodnjak Monsef Bakrar.

Ivan Nevistić je izgubio status i mjesto prvog vratara tek nedavno prepustio Ivanu Filipoviću, dok Noa Mikić igra na desnom beku samo zbog toga što je Moris Valinčić ozlijeđen. Sergi Dominguez je nakon sjajnog starta ipak počeo više griješiti što nije neobično s obzirom na to da mu je tek 20 godina, na lijevom beku ne oduševljavaju ni Bruno Goda niti Matteo Perez Vinlöf. Dva provjerena veznjaka, Josip Mišić i Dejan Ljubičić ni u tragovima više ne pokazuju ono što su pokazivali u kolovozu i rujnu, Miha Zajc igra hladno-toplo, a Luka Stojković svoje prilike, ne ni toliko rijetke, u pravilu ne koristi...

Mateo Lisica je od potencijalnog reprezentativnog kandidata za desno krilo pretvoren u krpača na desnom beku (do Bačke Topole u SHNL i EL tri gola i tri asista, nakon nje jedan asist), a dvojica glavnih centarfora posebna su priča. Zaključno s BT, i Dion Dreno Beljo i Sandro Kulenović su u prvenstvu i Europi imali po šest golova i jednu asistenciju. Nakon nje, Beljo je zabio jedan gol, a Kulenović je iščeznuo iz dvije najvažnije napadačke statističke kategorije.

Ostali? Gabriel Vidović i Gonzalo Villar su realno nestali sa scene, Cardoso Varela, koji je tek napunio 17, pokazao se kao ponekad upotrebljiv džoker, a ostali su tu uglavnom da popune broj...

Prostor za pomak je ogroman, a Gorica je u ponedjeljak (18 sati) prilika za Kovačevića i njegove momke da okrenu novi list, počnu se profesionalno baviti za ono što su dobro plaćeni u klubu koji je za veliku većinu, prema njegovom renomeu, najveći u njihovim karijerama. I u prošlosti i u budućnosti. Nije ovaj Dinamo tako loš kao što je uglavnom izgledao u posljednja dva mjeseca. Znamo to jer su nam sami dokazali, u dva mjeseca prije toga, do Bačke Topole...