Marko Tolić debitirao je za Maribor u slovenskoj ligi u pobjedi na gostovanju kod Mure 1:0 i okrenuo novu stranicu u karijeri. Ofenzivni veznjak, čiji potezi znaju podsjetiti na Zinedinea Zidanea, shvatio je da će u Dinamu malo igrati, te je otišao do zime na posudbu.
- Stigao sam u petak, odradio dva treninga, a u nedjelju odigrao skoro cijelu utakmicu. Ove godine nisam bio na terenu preko osamdeset minuta, sad sam odmah nadmašio tu kvotu s 86 minuta. Bio je mali šok, nisam ni očekivao da ću toliko dugo sudjelovati u susretu, ali super sam to odradio i dobro sam se osjećao. Bilo mi je drago da odmah mogu pomoći ekipi - kazao nam je Tolić, kojeg smo pitali je li zadovoljan što je došao u Maribor?
- Baš sam jako zadovoljan. Svjestan sam bio svega kod odluke da moram ići na posudbu. Dinamo je odigrao desetak utakmica, vidio sam da sam jako malo korišten u rotacijama. Dogodio mi se i mali peh protiv Osijeka kad sam se razbolio na dan susreta, pa sam pokušao na silu odigrati još tu jednu utakmicu, ali ispalo je kontraproduktivno. Potom sam “zakurio” još nakon tekme, imao sam temperaturu 40 stupnjeva, bilo je problematično. To mi je došlo kao još jedan znak da moram svoju sreću tražiti negdje drugdje kako bih dobio kontinuitet utakmica i samopouzdanje. Stigao je taj Maribor, bilo mi je bitno što me trener Damir Krznar i stručni stožer žele. To je puno pridonijelo odluci. Htio sam ići negdje gdje ću sigurno igrati jer to mi je najviše nedostajalo.
Prvo je stigla vijest da idete u Maribor, potom vam je trener Čačić dao šansu u startnoj postavi s Osijekom, na kraju smo doznali da je vaš nastup bio loš zbog crijevne viroze koja vas je slomila.
- Za Maribor je bilo dogovoreno, ali nije bilo do kraja definirano. Zainteresirao sam se budući da nisam igrao. Trener Čačić je znao za opciju Maribora i pitao me jesam li spreman odigrati utakmicu. Odgovorio sam da jesam jer dokle god me Dinamo treba bit ću na raspolaganju, a kad osjetim da nisam taj ne želim raditi gužvu u svlačionici, niti se nametati, nego ću otići dalje. To smo razgovarali u petak, a u subotu na dan susreta pokupio sam negdje crijevnu virozu. Osjećao sam se loše prije utakmice, ali mislio sam da će biti O.K., da ću izdržati barem poluvrijeme. Moja je želja bila prevelika, previše sam želio i Maksimir i Dinamov dres, a situacija nikako nije bila za to. Nisam pratio znakove koje mi tijelo govori. Probao sam igrati na silu i danas mi je žao što nisam tražio zamjenu još u 25. minuti kako sam se loše osjećao. Srećom, utakmica je dobro završila, taj moj, rekao bih izostanak, u prvom poluvremenu kad sam bio na terenu, na kraju nije utjecao.
Shvatio sam što moram
Gledajući susret nismo shvaćali o čemu se radi...
- Jasno mi je da je navijaču ili gledatelju bilo čudno, javno sam se osramotio s onim što sam prikazao. Bilo me je sram igrati kako sam igrao u Dinamovom dresu, bez obzira na okolnosti. Sad kad gledam iz ove perspektive, kad sam se već osjećao tako loše, morao sam tražiti zamjenu ranije, ali to sebi nisam htio priznati, pogotovo što sam bio svjestan da će to možda biti i moja zadnja utakmica u Dinamovom dresu ove godine. Htio sam dati sve od sebe barem to jedno poluvrijeme. Nije išlo, tijelo nije dalo, nisam mogao ući u ozbiljniji trk...
Veselili ste se s ostalima pobjedi nad Bodo/Glimtom, u lijepom ozračju ste se oprostili od Dinama.
- Bilo je lijepo, a za mene čudno. Emocija su bile pomiješane. Živim s tim suigračima i ljudima svaki dan, znam i ono što mediji i javnost ne vide, a to su žrtve koje podnesu svi članovi ovog kluba da bi Dinamo bio na razini na kojoj jest. Zato sam ponosan na dečke što su pobijedili u 120 minuta, uz sve ozljede i nedaće. S druge strane, javi se žal što, eto, u tom trenutku nisam na razini da bih mogao igrati s njima Ligu prvaka jer bih vjerojatno čekao priliku s klupe, te je upitno koliko bih uopće sudjelovao u tim susretima budući da nisam igrao u Europi. Odluka je bila teška, ali shvatio sam da moram negdje ponovno početi igrati nogomet. Rekao sam u klubu da sam dvije godine u Dinamu, da sam nakon utakmice sa Šibenikom za naslov prvaka računao kako će stvari ići na bolje, ali nisu tekle kako sam htio. Nikome ništa ne zamjeran. To su odluke koje ljudi u klubu donose i postižu uspjehe iz sezone u sezonu. Kao pravi dinamovac sretan sam zbog toga i svjestan da moram šansu tražiti drugdje ako nema mjesta za mene. Ako Bog da vratit ću se na zimu ili ljeto, ako ne...
Čudan osjećaj
U Mariboru ga je zateklo drugačije ozračje.
- Bilo mi je čudno jer nakon euforije i slavlja plasmana u Ligu prvaka u Dinamu došao sam u Maribor koji je smijenio trenera, bio je na dnu tablice, ispali su iz Europe od Cluja škaricama u 90. minuti. Turobna je bila atmosfera, svi potišteni. Svjestan sam bio svega, ali čudno mi je bilo to vidjeti jer sam iz delirija s Dinamom došao u situaciju s Mariborom...
Iz delirija u depresiju?
- Ne bih rekao u depresiju... Ali, u grču su, a vidim da imaju velikog potencijala i da u ekipi postoji puno talentiranih igrača. Pokušavam ih potaknuti, zajedno s trenerom, da im ukažemo koliko su zapravo kvalitetni, te vratimo Maribor tamo gdje mu je mjesto. To me podsjeća na situaciju od prošle sezone iz Dinama kad je Ante Čačić došao. Podsjetio je ekipu na njene kvalitete iako situacija nije bila zavidna, a sad pričamo o Dinamu koji suvereno gazi Europom i terenima HNL-a.
Ne sumnjamo da vam je žao što nećete igrati u Ligi prvaka, hoće li vam biti teško gledati te utakmice?
- Sigurno će mi biti teško, živio sam s tom ekipom, jako sam dobar privatno s velikim brojem igrača. Dvije godine smo već dio obitelji. Bit će mi čudno, ali navijat ću da izvuku što je više moguće. Gledat ću utakmice kad god budem mogao. Osjećaji će biti pomiješani, ali ponosan sam na ekipu i te mlade dečke s kojima sam baš blizak. Jednu stvar im samo želim, a to je da postanu svjesni kako žive snove mnogih dečki iz Zagreba i Hrvatske da na svom stadionu, na svom Maksimiru, mogu dočekivati najveće europske momčadi, pred svojim navijačima pokazivati mušku borbu. To nam je nedostajalo protiv Tottenhama, Villarreala i Seville, u povijesnim utakmicama, budući da tada nismo mogli imati publiku zbog epidemioloških mjera. Želim da budu svjesni koji su bonus dobili, veliki dar...
Što očekujete? Kakve rezultate?
- Problem Dinama je što je razmazio publiku. Utakmice protiv najvećih, koje se do prije dvije-tri godine tretiralo čudesnima, sad se komentiraju na način da bi Dinamo trebao biti na njihovih razini. Letvica je postavljena jako visoko. No, mogu sa stopostotnom sigurnošću reći da nikome nije drago što mora doći na Maksimir. Malo je ekipa s toga stadiona odlazilo s punom plijenom. Jako vjerujem u našu momčad, na krilima naših navijača mislim da možemo opet dočekati proljeće u Europi.
Najteže pitanje
Prije Chelseaja modri nogometaši u petak igraju s Rijekom, zasad idu suvereno kroz prvenstvo.
- Pokazuje najbolju formu. Neke momčadi kao Rijeka i Osijek demonstrirale su određene slabosti, ali iskočili su drugi poput Slavena Belupa. Drago mi je što je Liga izjednačena, a Dinamo igra u formi na razini naslova prvaka i suvereno ide prema obrani. No, svaki igrač zna da je puno još kopanja do svibnja. Koliko god ljudima izgledaju neke utakmice jednostavne, kao što je ova s Rijekom, to može biti mina ako ekipa nije na sto posto.
Mnogi su očekivali da ćete dobiti više prilika u Dinamu, mijenjali su se treneri, ali ostajali ste u drugom planu. Imate li odgovor zašto?
- To je najteže pitanje u mojoj karijeri. Teško mi je objasniti. Duboko sam uvjeren da dragi Bog ima neki put za mene. Ako ja imam svoje planove, on mi uvijek pokaže da ima drugi, možda ljepši plan. Iako nisam participirao u utakmicama koliko sam htio, imao sam jako puno lijepih uspomena. Vrlo sam zadovoljan, koliko god nisam igrao... Ne predajem se, nadam se da ću jednog dana, kad bude trenutak za to, opet zaigrati na Maksimiru i uveseljavati naše navijače. I to u dužem kontinuitetu...
Jeste li malo preveliki dinamovac za ovaj profesionalni nogomet? Prije dvije godine imali ste drugih ponuda, možda bi sada vaša priča bila drugačije da niste birali srcem?
- Je, istina je da je u tom trenutku bilo opcija koje bi se nekome drugome činile boljima, ali nikad si ne bih oprostio da nisam istrčao na Maksimiru u Dinamovom dresu. To mi je bio san otkako sam kao dijete išao na tekme na istočnu tribinu. To je bilo jedino ispravno. Isto tako, u niti jednoj drugoj ekipi ne bih prihvatio sjediti devedeset posto sezone na klupi, osim u Dinamu. Radi se o posebnom nivou emocija, teško je to objasniti nekome tko nije dinamovac ili ne razumije privrženost jednom klubu.
Htio vas je Osijek, možda biste promijenili njegovu sliku?
- Tko zna, bilo je interesa i Osijeka, ali i iz Europe, bilo je financijski puno boljih ponuda, no čelnici Osijeka su komentirali da su i sami bili svjesni, kad je došla ponuda Dinama, da se tu nema što puno razgovarati - podvukao je Tolić.