Šalili su se mnogi nakon poraza Osijeka na Rujevici, a pogotovo nakon remija Slavena i Hajduka u Koprivnici, kako je Ante Čačić ušao u povijest kao prvi trener koji je osvojio naslov prvaka, a da nije vodio niti jednu utakmicu!
No, Čačić je potom vodio utakmicu u Velikoj Gorici, bio je to njegov drugi debi na Dinamovoj klupi, debitirao je pobjedom koja je, definitivno, njegovu momčad dodatno približila naslovu.
Nije tajna da Ante Čačić u javnosti nema bogznakakav imidž, prati ga ta negativa, epitet Dinamovog i Mamićevog čovjeka od prvog mandata u Dinamu, preko reprezentacije, a premda će mu nogometno znanje rijetko tko osporiti, rijetko tko će ga i javno svrstati pri vrhu raznih trenerskih top-lista. Zbog svega toga, te prošlosti, ali i činjenice da je ipak već blizu 70. rođendana i da je zadnji put utakmicu vodio prije godinu i pol dana, malo kome je Čačić idealan kandidat za trenera Dinama u proljeće 2022. Kao neki povratak u manje sretne i uspješne (pogotovo u Europi) dane, više kao dojam da u Maksimiru lutaju i zapravo nemaju viziju kome bi dali u ruke Dinamovu budućnost.
U službi plavog kluba
Treći trener zaredom, koji svoj mandat počinje s prefiksom v.d., nakon Krznara i Kopića.
- Iz kluba su me pozvali da se stavim u službu Dinama. Taj poziv se ne može stavljati na vagu. Razmišljam da završim sezonu na najbolji način, vidjet ćemo što će biti u budućnosti - kazao je Čačić nakon utakmice i pobjede u Velikoj Gorici, te time dao naslutiti da postoji mogućnost da i na ljeto ostane na Dinamovoj klupi. Da se i on nada da će, poput dvojice prethodnika, maknuti taj nezgrapni prefiks v.d.
Svatko tko je gledao utakmicu s Goricom zaključio je da je Dinamo djelovao bolje nego u zadnjim utakmicama, Modri su stvarali prilike, pucali, odlučno krenuli po pobjedu od prve minute i da nije bilo sjajnog Kotarskog na vratima domaćina, bila bi ta pobjeda uvjerljivija. Čačić je u prvoj utakmici, zapravo, napravio ono isto što bi napravilo, da ima priliku, 90 posto Dinamovih navijača - vratio je sustav s četvoricom, stavio Petkovića na klupu i zauzeo ofenzivniji stav. Upravo ono što su mnogi prizivali i zamjerali Željku Kopiću. Time je Čačić na neki način amortizirao nezadovoljstvo mase kojoj se njegov povratak u Dinamo nakon deset godina čini lošim deja vuom, a pogotovo u situaciji kad su pobjede jedino bitne i kad su ova tri boda, nakon kikseva Osijeka i Hajduka, vrijedila još i više.
Prvi je ispit, dakle, Čačić položio, navijači su sretni jer se vidio pomak od “onoga” što je Dinamo igrao zadnjih tjedana, potez s Petkovićem tumači se kao trenerov gard i odlučnost, premda je Kopić imao svu podršku kluba napraviti isto, ali se odlučio za drugačiji pristup. No, za pravi sud o Čačićevom umijeću trebat će, naravno, proći više utakmica, promjena trenera često i sama po sebi donese pozitivan šok i natjera igrače da se trgnu, a treba spomenuti i razdoblje od 20-ak minuta u drugom dijelu kad je Dinamova dominacija nestala, kad je Gorica prijetila Livakoviću i kad je utakmica mogla otići u drugom smjeru.
Sjetit ćemo se i da je Kopić, nakon startnog poraza od Hajduka, krenuo “udarnički', pobijedio West Ham, nanizao pobjede, stabilizirao obranu, a nakon proljetnog uvjerljivog starta protiv Rijeke (2:0) već su mu obećavali pojačanja za Ligu prvaka jer, kako njegov Dinamo igra, naslov uopće nije upitan. Ali, konačnu je presudu, sasvim drugačiju od spomenute, Kopić dočekao koji mjesec kasnije...
Bez srljanja
Zato, ne treba srljati sa zaključcima nakon Gorice, ni u kojem pravcu. Čačić je još uvijek v.d. do kraja sezone, međutim, poznavajući njegovu ambiciju, njegovu samouvjerenost, sigurni smo da se nije pomirio s time da je došao biti samo “vatrogasac”. Pogotovo što se i proteklih mjeseci s raznih strana moglo čuti da se Čačić ozbiljno sprema za Dinamovu klupu u slučaju Kopićeva odlaska, u raznim je prilikama i druženjima predstavljao svoju viziju Dinamove igre u stilu “ja bih to ovako posložio”...
Stoga, iako načelno stoji priča o mandatu do kraja sezone, a onda dolazak novog trenera, Jakirovića i(li) Tomića, ne treba se bogato kladiti protiv Čačića. Ne bi bilo prvi put da su pala predviđanja, da su sigurni dogovori i gotovi poslovi propali, da su treneri koji su već “okretali rundu” za svoj dolazak, ostali u predvorju Maksimira. Ovisit će o rezultatima, dojmu, ali i, vrlo bitno, o odnosu snaga među maksimirskim čelništvom jer Čačić sigurno tamo ima svoje zaštitnike.