Neće biti iznenađenje ako se Čačić vrati treniranju, ali teško u Hrvatskoj. Gorčinu mu ublažava jedna stvar

Dinamov trener Igor Bišćan nakon derbija na Poljudu, primajući čestitke za osvojeni naslov hrvatskog prvaka, korektno je istaknuo da velik dio zasluga za ovaj trofej pripada njegovu prethodniku na plavoj klupi, Anti Čačiću. I samo zločesti ljudi mogu to negirati. Čačić je, naime, ostavio Bišćanu u nasljeđe sedam bodova prednosti ispred Hajduka (zapravo osam, jer je Dinamo bolji u međusobnim dvobojima) i novi je trener tu prednost još i povećao, osiguravši trofej četiri kola prije kraja natjecanja.

Ante Čačić nakon odlaska iz Maksimira već dio vremena provodi uz more, na relaciji Sukošan - Vir, na Jadranu traži svoj psihološki mir. A gorčinu razočaranja načinom odlaska iz Dinama ublažit će mu otpremnina. Dinamo je nedavno jednostrano raskinuo ugovor s Čačićem, koji je vrijedio do ljeta sljedeće godine i maksimirski će klub taj potez platiti 1,7 milijuna eura bruto.

U rujnu će Čačić navršiti 70 godina i mnogi se pitaju je li zapravo i završio trenersku karijeru. Zasad nije sklon medijskim istupima i može se samo nagađati o njegovim budućim planovima. No, poznavajući ga, znajući kakvu energiju ima, ne vjerujemo da je dignuo ruke od trenerskog posla. Istina, zacijelo više neće raditi u Hrvatskoj, ali dođe li zanimljiva inozemna ponuda (a bilo ih je), neće biti iznenađenje vrati li se Čačić trenerskom poslu...

Dinamo je u Splitu proslavio svoj 24. naslov hrvatskog prvaka, a u 15 šampionskih sezona mijenjao je trenere tijekom prvenstvene utrke! Prvi se put to dogodilo sredinom veljače 1998. godine, kad je Marijana Vlaka zamijenio Zlatko Kranjčar. Bila je to ona neshvatljiva Vlakova ostavka nakon 1:0 pobjede u Suhopolju protiv Mladosti 127, ni do današnjeg dana Vlak nije pojasnio razloge naprasnog odlaska s plave klupe u slavonskoj ravnici, daleko od Maksimira i Zagreba.

U sezoni 1998./99. vidjeli smo najveću trenersku fluktuaciju u Dinamu, čak su petorica ljudi, naime, prikupili zasluge za osvajanje naslova! Na klupi su tada bili Zlatko Kranjčar, Ivan Bedi i Hrvoje Braović (tandem za jednu utakmicu), Velimir Zajec i Ilija Lončarević, koji je na kraju i podignuo trofej.

A 15 godina kasnije, Maksimir je također doživio četiri trenerske promjene, ovaj put s četvoricom ljudi, jer je Zoran Mamić dvaput sjeo na klupu. U tandemu s Damirom Krznarom zamijenio je najprije Krunoslava Jurčića, potom je, nakon samo dvije utakmice, došao Branko Ivanković, da bi sezonu uspješno okončao opet Zoran Mamić, ovaj put samostalno.

Burna je bila i sezona 2010./11., kad su se na plavoj klupi također izmijenila četvorica trenera. Počeo je Velimir Zajec, a nakon samo osam utakmica privremeno ga je, kao v.d. na jednoj utakmici, zamijenio Sreten Ćuk, da bi veći dio sezone na klupi bio Vahid Halilhodžić. Prvenstvenu je utrku trijumfalno završio Marijo Tot.

Po trojica su trenera vodili Plave do naslova u sezonama 2008./09. (Branko Ivanković, Marijan Vlak i Krunoslav Jurčić), 2017./18. (Mario Cvitanović, Nikola Jurčević i Nenad Bjelica), zatim 2019./20. (Nenad Bjelica, Igor Jovićević i Zoran Mamić) i 2021./22. (Damir Krznar, Željko Kopić i Ante Čačić). A u osam navrata Dinamovim su brodom tijekom sezone do šampionske luke kormilarila po dvojica trenera...