Dinamo je hvatao europski zamah, kao i uvijek na početku sezone, HNL je u srpnju uvijek nekako sporedna priča. Ipak, poraz od Slavena Belupa na samom startu prvenstva nešto je neočekivano, neobično.
Tih maksimirskih 0:2, golovi Krstanovića i Bogojevića, kao da su najavili kakva sezona očekuje Modre. Puna preokreta, teža i neizvjesnija nego prijašnje.
Silne turbulencije
Pobjeda protiv Dragovoljca (4:0) bila je, zapravo, iznimka jer već idući dvoboj na Maksimiru donio je derbi s Rijekom. Utakmica puna preokreta, za konačnih 3:3. Prve dvije utakmice na svom stadionu, samo jedan bod. Ali, dobro, tek je početak, 33 utakmice do kraja, nadoknadit će to Modri.
I onda je krenula serija. Šest pobjeda zaredom, devet utakmica bez poraza. Rekordnih 8:0 protiv Dragovoljca i onaj, još jedan veliki preokret na Rujevici. Bilo je 3:0 na poluvremenu, završilo je 3:3, mogao je Dinamo i slaviti. Pokazuje momčad određene slabosti, nije to “taj” Dinamo, ali dobro korača. Prije toga, u Gradskom vrtu, odigrao je najbolju utakmicu, završilo je s uvjerljivih 0:2.
Potom je serija malo stala. Neočekivani poraz od Lokomotive, remi s Osijekom, a nakon pobjede nad Šibenikom i ispadanje iz Kupa od Rijeke, smjena trenera. Krznara je naslijedio Kopić i debitirao porazom od Hajduka. Dinamo je bio u krizi, na kraju polusezone izjednačen s Osijekom i Rijekom na vrhu ljestvice.
Kopić je u proljeće krenuo šampionski, s dominantnih 2:0 protiv Rijeke, ukupno 10 bodova u prve četiri utakmice. Dovoljno za siguran nastavak prema naslovu? Bilo bi da nije uslijedio poraz u Gradskom vrtu. Bila je to čista utakmica za 0:0, ali jedna pogreška bila je presudna, Osječani su zabili za pobjedu. I opet prikočili Modre.
Nakon toga, rezultati bolji od igre, ali nikako da se Dinamo odlijepi. Kad je mogao, na Poljudu nije slavio, bilo je 0:0 uz malo prilika. Na Rujevici opet spas u samoj završnici, od 1:0 za domaćine i srljanja u poraz, Emreli i Ademi donijeli su veliku, krucijalnu pobjedu.
Onda i 3:0 protiv Istre, sve je ukazivalo da je Dinamo iskoristio i meč-loptu za naslov. Bod s Poljuda bio bi dovoljan... Ali, tamo poraz uz lošu igru, Kopić je također bivši, Čačić mora spašavati stvar.
I, nakon pobjede u Velikoj Gorici i šokantnog remija s Lokomotivom, Dinamo je, ponovno, ponajbolju utakmicu odigrao protiv Osijeka i s visokih 3:0 još se jednom primaknuo na korak do naslova. Ovog puta nije propustio priliku, slavljem u Šibeniku konačno je stavio obje ruke na trofej prvaka. Zasluženo!
Kad se sve zbroji, suparnici nikad nisu bili bliže da sruše Dinamo s trona. Malo je prijetio Osijek, malo Rijeka, malo Hajduk, izmjenjivali su se izazivači, no nitko od njih nije iskoristio Dinamove neočekivane kikseve, iskoristio priliku i “gurnuo” Modre iz vlaka.
Sasvim neobično
S druge strane, kad je bilo najteže, kad se činilo da se Dinamu odbrojava, Modri su našli snagu, dodatnu kvalitetu, preokretali rezultate i osvajali bodove.
Na putu do naslova sedam im je bodova otrgnula Lokomotiva, u Maksimiru je, uz Slavenova tri, bod uzela Istra, a u tri utakmice Dinamo nije uspio pobijediti Hajduk. Još mu nije zabio niti gol, ima još jednu priliku.
Ali, to su brojke koje kazuju, da se vratimo na početak i poraz od Slavena, kako je neobična sezona iza Dinama. No, i uza sve to Modri su osvojili naslov, što dovoljno govori koliko ih je teško maknuti s vrha.
Konkurenti su propustili veliku priliku, hoće li iduće sezone dodatno puhati za vrat maksimirskom divu ili će se Dinamo vratiti na stare staze, kad se prvak zna već u ožujku, najkasnije u travnju!?
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....