Duže vrijeme, još tijekom prvenstva, Dinamo je slao signale prema Drosini u svezi Monsefa Bakrara. Iz Maksimira su se javili i odmah nakon sezone uspostavili su s upravom Istre 1961 direktnu komunikaciju. Dinamo vrlo jasno artikulira želju za dovođenjem mladog reprezentativca Alžira (šest utakmica, dva gola), ali se u kontekstu brojki transfera kontinuirano nadmudruju s Istrom 1961.
Da su u Puli, odnosno u Vitoriji imalo mudriji, zadržali bi Bakrara još barem polusezonu jer njegov napredak otkako je došao prošlog ljeta nedvojbeno je u porastu. Sad kad se prilagodio HNL-u, Istri, izvjesno je da će biti još uvjerljiviji i moćniji. S obzirom na to da je u pitanju mlad i fizički moćan napadač, koji je tehnički solidno potkovan, jasno je da ima zanimanja te da će prije ili poslije ostvariti dobar transfer. Interes Dinama je znakovit, ali ima ga i iz inozemstva, zato nije baš logično tako žuriti.
No analizirajmo zašto je trener Modrih Igor Bišćan detektirao Monsefa Bakrara kao napadača kojeg želi imati u svom rosteru.
U ovom trenutku Dinamo u rosteru ima dvije “devetke”, iskusne i etablirane, to su Bruno Petković i Josip Drmić. Nije sigurno da bi Petković mogao ostati u Dinamu i poslije 31. kolovoza kada se zaključuje prijelazni rok. Drmić je jedini centarfor koji će sigurno biti u Maksimiru.
Briljirao protiv Bjeličinog Osijeka
No i kad bi ostali i Petković i Drmić, treneru Bišćanu nasušno treba drugačija vrsta napadača. Petković je tehnički izvrstan, sudjeluje u kombinatorici i zato se često spušta u sredinu. Drmić je više pozicijska “devetka”, koji je vrlo spretan u realizaciji. U skeneru Dinamova rostera primijetit će se, pogotovo nakon odlaska Mislava Oršića, da nema brzog napadača, onog koji će donositi dubinu, koji će pobjeći posljednjoj liniji i doprinijeti razbijanju kompaktnosti suparničke formacije...
Monsef Bakrar je u Pulu stigao s 21 godinom iz sasvim drugačijeg podneblja i pogotovo nogometa. Više je baziran na individualnosti, u većinski taktičkoj anarhičnosti, pa je Bakrar u prvim tjednima boravka u Istri upravo na tom temelju impresionirao. Debitirao je upravo protiv Dinama u trećem kolu, ušavši u posljednjih dvadesetak minuta. Odmah u prvom dodiru s loptom ničim izazvan je s 20-25 metara opalio snažno i prilično opasno po mrežu suparnika.
U idućem je kontaktu loptu, nakon kornera, poslao u mrežu (1:4). U drugom nastupu, protiv Bjeličinog Osijeka u Puli, bio je starter i triput je zatresao mrežu na sličan način, brzinskom reakcijom nakon završnog pasa. Dva gola su mu poništena jer je bio malo prebrz (zaleđe), ali je treći u 90. minuti vrijedio tri boda. Pobjegao je obrani Osijeka i onda lobao vratara...
Fizička moć mu je ključna prednost
Kako je Gonzalo Garcia vrlo zahtjevan trener po pitanju “posjeda i kombinatorike”, Bakrara je po dolasku i velikom iskoraku Ercega uvodio s klupe. Sve to vrijeme, do Ercegove kazne (10. ožujka), Garcia i suradnici su uporno nadograđivali Bakrarovu taktičku priču, jačanje suradnje u odnosu na individualno rješavanje akcija. Bakrar je pokazao visoku razinu profesionalnosti i vjere da je to sve dobro za njega i maksimalno se trudio napredovati, po europskim kriterijima nogometa. I kada je preuzeo odgovornost u napadu u odsutnosti Ercega, sve je te napretke u igri pokazao na terenu. Startao je u 18 utakmica, 13 puta ušao u nastavku, prosječno 54 minute, te je upisao je osam golova uz tri asistencije.
Uz to izvojevao je jedanaesterce, stvarao više šansi suigračima, koje nisu realizirane, a u nekoliko je navrata iskazao fokus na završnicu kad je trebao dodati suigraču. Pokazatelj da je proces sazrijevanja u tijeku, a pogotovo kako 22-godišnji Bakrar ima ogroman prostor za napredak.
Njegova ključna prednost u odnosu na druge napadače je iznimna fizička moć. Čvrst je duelu, odlično skače, agresivan je, te naposljetku radi ono što treneri iznimno vole, napada prazne prostore. Bakrar je brz, sposoban je pobjeći braničima, a i sa stoperima na leđima razvio je kvalitetno otvaranje u prostore iza bekova i primanje (duge) lopte.
Naravno, u jačoj momčadi bi mu bilo još lakše pokazati svoje vrline, ali je istina i to da u zahtjevnoj konkurenciji, na europskoj razini, treba iskustvo da iskorači.
Logika ukazuje da mu treba još barem pola sezone za potpuni iskorak u tehničkom i taktičkom smislu, ali je isto logično zaključiti da će u tom rasponu vremena postati još ubojitiji igrač.