Dok ukrajinski velikani, kijevski Dynamo i Šahtar, diljem Europe igraju humanitarne utakmice i pronose istinu o ratu u svojoj zemlji, a gostovat će i u Maksimiru (Dynamo) i Poljudu (Šahtar), ostali se klubovi i sportaši snalaze kako god znaju. Igor Jovićević rusku je invaziju dočekao u Dnjipru, kao trener trećeplasiranog Dnipra-1, a na sam dan napada, zajedno s još nekoliko svojih igrača, krenuo je prema izlazu iz zemlje. Nakon dva-tri dramatična dana uspio je spasiti glavu i vratiti se u Zagreb.
Prestanak ludila
I sad je u svom Zagrebu, ali mislima, naravno, i dalje u Ukrajini.
- Malo sam se stabilizirao nakon tog prvog šoka i straha, ali pratim što se događa u Ukrajini, stalno sam na vezi s ljudima koji su tamo, sa svojim igračima i čelnicima kluba. Vjerujem, kao i svi, da će to ludilo uskoro ipak prestati, da će barem doći do nekog primirja, pa da se život, a s njime i nogomet, počnu vraćati u normalnije stanje - vrlo emotivno priča Igor Jovićević, koji se od prvog dana i sam uključio u pomoć Ukrajini i Ukrajincima koji su morali bježati od rata, te su se sklonili u Hrvatskoj.
- Pomažem koliko god mogu, rješavao sam nekim ljudima smještaj, slušam svakodnevno strašne priče, tragične sudbine. Ovom prilikom još jednom zahvaljujem svima koji su pomogli i pomažu Ukrajini.
Pričat ćemo o tim utakmicama Dynama i Šahtara, no prvo nas zanima kako živi Dnipro-1? Dynamo i Šahtar su izvan Ukrajine, što je s ostalim klubovima?
- Dynamo i Šahtar otišli su iz zemlje, igraju te utakmice po Europi, narod u Ukrajini to je prihvatio kao dobru stvar, kao priliku da ta dva najjača kluba pomognu svojoj državi. A i ne samo to, Ukrajina igra u lipnju play-off za nastup na Svjetskom prvenstvu, najviše je u reprezentaciji igrača ta dva kluba i zapravo je ova turneja zamišljena i kao priprema reprezentacije za utakmicu protiv Škotske i možda Walesa. Drugi klubovi su ostali u Ukrajini, snalaze se, kako tko... Evo, moji igrači nisu na okupu, neki su u Dnjipru, neki su s obiteljima otišli na zapad zemlje, gdje je, kao, sigurnije, iako, kao što vidite, nigdje više nije sigurno. Neki su se igrači priključili Teritorijalnoj obrani, pomažu na razne načine, a klupski kamp u Dnjipru je otvoren. Tamo je još uvijek malo mirnije nego drugdje, iako su uzbune stalne, ali igrači treniraju, kad stignu. Nitko od trenera nije s njima, no, pokušavaju ostati koliko-toliko fit, nisu to svakodnevni treninzi, naravno, nisu niti svi zajedno, ali kad god mogu vježbaju. Na neki način dolaze u kamp na vlastitu odgovornost, ali svaka im čast, u cijelom tom užasu, tuzi, razmišljaju o nogometu i nadaju se da će uskoro opet istrčati na teren. Uglavnom, nijedan klub osim Dynama i Šahtara nije kompletan, često i igrači iz više klubova treniraju zajedno.
Različiti uvjeti
A kakav je status Igora Jovićevića, je li još uvijek trener Dnipra-1 i vidi li se, uopće, više u toj ulozi?
- Neki dan sam baš na tu temu pričao s čelnicima kluba, dao sam intervju i za jednu ukrajinsku televiziju i jasno sam im rekao - moj ugovor s Dniprom-1 još je na snazi i ja se vidim trenerom tog kluba i u budućnosti! Reći ću vam, otkad je sve počelo, dobio sam brojne ponude, stalno me netko zove, ali sve sam ih odbio, a odbijat ću i dalje. Ne mogu, jednostavno, samo tako otići, ne bi bilo pošteno prema tim ljudima, klubu, prema svemu što Ukrajinci proživljavaju, nisam takav čovjek. Moje su misli i srce uz njih, vjerujem da ćemo uskoro opet biti zajedno, igrati nogomet i nastaviti tamo gdje smo stali. A išlo nam je jako dobro. Uopće trenutno ne razmišljam o odlasku iz kluba, naravno, ako sve to, ne daj Bože, potraje, onda ću vidjeti što će biti, ali sad sam neupitno trener Dnipra-1 i želim to i ostati.
Dobro, ali kakvi su uopće planovi za klupski nogomet u Ukrajini? Sezona je prekinuta, hoće li se nastaviti?
- Evo, baš su mi javili, nakon Zoom sastanka odlučeno je da je klupska sezone završila, konačan je poredak onaj u trenutku prekida (Šahtar je prvak s 47 bodova, kijevski Dynamo ima 45, Dnipro-1 je treći, nap.a.). I to je najpravednije, čak i da su svi klubovi nekako uspjeli izići iz Ukrajine i okupiti se u, recimo, Antalyji, mnogi se slažu, a i ja tako mislim, da to prvenstvo ne bi bilo regularno. Nemaju svi iste uvjete, stranci su napustili klubove, neki igrači treniraju, neki baš i ne, pa sve to zapravo ne bi niti imalo puno smisla. Puno je regularnije ovo, da se prvenstvo proglasi završenim i da se poredak u vrijeme prekida lige smatra konačnim. Kup se neće igrati.
Preduvjet je mir
Simbolično i tužno, posljednje mjesto na ljestvici zauzima Mariupolj. Ali, to što je prvenstvo okončano, znači da je Jovićevićev klub izborio kvalifikacije za Europsku ligu, naravno, bude li uvjeta da ukrajinski klubovi igraju u Europi. I tu se pojavila jedna zanimljiva ideja.
- Koliko sam upućen, stalno se traži neko rješenje, način na koji bi ukrajinski klubovi mogli igrati u Europi, a ukrajinski Savez i UEFA su u stalnim razgovorima. Postoji sad ideja da se omogući Ukrajincima direktan plasman u skupine europskih natjecanja! Jer, kako uopće igrati kvalifikacije ako ova rat potraje, tko će doći u ratnu zonu, kako to sve organizirati!? Naravno, za bilo kakav povratak natjecanju bitan je preduvjet mir. Vidjet ćemo je li moguće takvo što napraviti, bila bi to velika iznimka, ali tim bi ustupkom UEFA, na neki način, pomogla ukrajinskom nogometu, klubovi koji igraju u skupinama mogli bi tim novcem pomoći ostalim klubovima da nekako prežive ovo teško razdoblje. No, mi ćemo, s obzirom na ovaj službeni kraj sezone, ako se sve smiri, definitivno igrati Europu, što mi je još jedan sportski motiv više.
Ali, kako je i sam rekao, trenutno je glavna tema ipak reprezentacija, odlazak na Svjetsko prvenstvo u Katar bio bi lijek za dušu u ratnom vihoru.
- Kažem, te utakmice Šahtara i kijevskog Dynama, osim što su humanitarne, ujedno su i pripremne za taj play-off protiv Škota. Jako bi im puno značilo da se plasiraju u Katar, a od 29. travnja do 1. lipnja pripremat će se u Sloveniji, u Kranju. Sportaši imaju tu posebnu moć da mogu iz cijele te situacije, iz svega lošega što se događa, izvući neku dodatnu snagu, usmjeriti je na nogomet, sigurno će Ukrajinci u tom play-offu imati poseban motiv, jako žele izboriti Katar.
Nego, u kakvoj su zapravo Kijevljani formi, koliko uopće mogu održavati formu ovakvim treninzima u tuđini, igranjem humanitarnih utakmica?
- S obzirom na to da sam često u kontaktu i s ljudima iz Kijeva, znam da treniraju vrlo ozbiljno, intenzitet je, recimo, vrlo visok, kao u pripremnom razdoblju, pa ne sumnjam da će Kijevljani u Zagrebu pokazati kvalitetu. Šteta je možda što Dinamo ne može igrati u punom sastavu, logično je da u jeku borbe za naslov ne može igrati najbolja momčad, ali svejedno, bit će to jedna lijepa utakmica, lijepa večer, u kojoj je ta humanitarna nota puno važnija od rezultata. Naravno, iskoristit ću priliku i posjetiti moje prijatelje iz Ukrajine, velikog trenera i gospodina Mirceu Lucescua, s kojim sam se više puta sučelio, koji je i jako lijepo govorio o meni. Bile su to uvijek dobre utakmice...
Šahtar, pak, u nedjelju dolazi u Split, znamo da je u klubu iz Donjecka bilo puno stranaca, Brazilaca pogotovo. Kakav je ovaj “preostali” Šahtar?
- Od stranaca priključio se prije koji dan Izraelac Manor Solomon, ostali još nisu, iako se priča da bi se neki Brazilci mogli vratiti. Ostalo su Ukrajinci, ima tu i nekoliko mladih igrača, no, kažem, ako se stvari počnu vraćati u normalnu, siguran sam da će se većina tih stranaca vratiti u Ukrajinu jer nogometno im tamo ništa ne nedostaje, uvjeti su odlični.
Poticaj da izdrže
Zanimljivo, utakmice kijevskog Dynama i Šahtara na ovoj prisilnoj, europskoj turneji, prenose se uživo u Ukrajini.
- Može ih se gledati na YouTubeu i na jednom sportskom kanalu, a Ukrajinci ih rado gledaju, oni koji mogu. To je nešto što im odvaja misli od rata i teške situacije, a i puno im znači ta podrška diljem Europe. Kad igrači istrče na teren, a na tribinama su ljudi koji su kupili ulaznice da bi pomogli Ukrajini, to je sigurno nešto što budi emocije, istovremeno im daje i poticaj da izdrže. Još jednom, svaka čast Dinamu što je organizirao ovu utakmicu, hvala i svima koji će doći na stadion i pomoći Ukrajini - podvukao je Jovićević.