S vremena na vrijeme Bruno Petković pokaže kako je čudesan igrač. To je ona priča o njegovoj neupitnoj klasi, koju ne pokazuje uvijek, nestane sa scene pa se opet vrati u velikom stilu. Kako u Dinamu tako i u reprezentaciji. Ako se sjećate, kad je početkom kolovoza 2018. godine stigao u Dinamo, dočekala ga je ova rečenica...
- Dinamo plaća više od milijun eura za 24-godišnjeg napadača koji nije postigao pogodak 620 dana, a zadnji je put to uspio u drugoligaškom društvu.
Nezgodan doček, zar ne? Ali čim se dočepao prilike, uspio se dočepati vrha Dinamova napada. Kad je pak svoje igre, kojima je zadovoljio potrebe i ukus Nenade Bjelice, počeo obogaćivati lažnjacima, petama, kreativnim zamislima, škaricama i pogocima, navijači su izrekli jasan sud; kakvog smo majstora dobili! Ubrzo je postao reprezentativac, a onda se s vremenom počela vrtjeti druga priča, mnogi koji su bili oduševljeni i zaljubljeni u njegove nogometne vještine odjednom ga više nisu mogli smisliti, živcirao ih je, jer je igrao toplo-hladno.
Stalne promjene
Niti izbornik Zlatko Dalić više u njemu, nije vidio igrača za reprezentaciju. I tako je to išlo, Petko je bio na konju, pa je pao, postajao je miljenik navijača, pa onda opet nije... Nakon utakmice s Varaždinom u kojoj je bio junak s dva pogotka i asistencijom s tribina se čulo skandiranje “Bruno, Bruno...”. Često smo današnjeg itekako uspješnog trenera Dinama Antu Čačića znali pitati o Petkoviću. Sukus njegovih izjava je ovakav...
- Petkovića vidim kao centarfora, koji mora više ulaziti u završnicu. Bruno ima svoju klasu, ali je stalno mora potvrđivati. Ne može igrati samo pola sata ili jedno poluvrijeme, mora igru vezati u kontinuitetu.
Nakon utakmice s Varaždinom, Čačić je kazao i ovo...
- Veseli me što je postigao gol s glavom s prve stative. Ne sjećam se kad je to zadnji put napravio. Nije lako niti ući u utakmicu kad je nagativan rezultat. Međutim, Petković je u tih trideset minuta ušao fenomenalno. Njegova prisutnost u igri, ta njegova agilnost, želja da se utakmica okrene zaista je bila plodonosna. Ali da, želim češće viđati da postiže golove s prve stative.
Povratak u formu
Bruno Petković se definitivno vratio u pravu formu. U posljednje tri prvenstvene utakmice postigao je - četiri pogotka. Doduše, dva iz jedanaesteraca. Po jedan Lokomotivi i Slaven Belupu, te dva Varaždinu. Protiv Varaždinaca je ubilježio i asistenciju. Zanimljivo, u sve te tri utakmice ulazio je s klupe u drugim poluvremenima. Ukupno je ove sezone šest puta pogodio u nacionalnom prvenstvu, zabio je još Šibeniku također ulaskom u drugoj dionici, te Osijeku kad je startao, ali je izašao petnaestak minuta prije kraja. Ima još jedna zanimljivost kad je Bruno u pitanju, ove je sezone u HNL-u odigrao svih devedeset minuta samo u 1. kolu protiv Lokomotive. U kvalifikacijama Lige prvaka zabio je tri pogotka, Škupiju, Ludogorecu i Bodo/Glimtu, a u Ligi prvaka ubilježio je dvije asistencije, one dvije fenomenalne za Mislava Oršića, prva protiv Chelseaja donijela je jednu od najvećih Dinamovih pobjeda u povijesti, druga je bila u onom porazu na San Siru.
Petko je ove sezone igrao na 21 utakmici, zabio je 9 pogodaka i 4 puta je asistirao. Trenutačno na ljestvici najboljih strijelaca HNL-a drži treće mjesto u društvu Oršića i Belje. Prošle je sezone upisao 45 nastupa u četiri različita natjecanja. Pritom je zabio 11 golova (pet iz jedanaesteraca), uz pet asistencija. Kao što vidite po ovoj statistici, Petković je već sada skoro dostigao kompletni učinak od prošle sezone. Možemo samo zaključiti, Petko se vratio na velika vrata i ovog trenutka je uz Mislava Oršića prvo ime Dinama. Ovakav kakav jest danas, Petković bi na velikom derbiju u petak mogao biti Dinamov “faktor X”.
Do sada je u karijeri zabio samo dva gola Majstoru s mora, na Poljudu još nije zabio. Jeli došlo vrijeme da i u gradu pod Marjanom pogodi mrežu? Rekli bi Dinamovi navijači “Petko, vrijeme je...”.