Svojevremeno je Nike, američki proizvođač sportske opreme, plasirao zanimljiv promidžbeni slogan: "Godina 1966. bila je značajna za engleski nogomet. Rodio se Éric!". Za neupućene, Engleska je 1966. postala svjetski prvak, no Nike je važnijim događajem predstavio rođenje nogometaša Manchester Uniteda i francuskog reprezentativca Érica Cantone.
A efektni marketinški slogan mogli bismo parafrazirati i prilagoditi ovdašnjoj nogometnoj zbilji - 1998. bila je značajna po hrvatski nogomet. Rodio se Dani Olmo!
Priča o malom Kataloncu doista zvuči poput bajke. Već činjenica da se u srpnju 2014. u Maksimiru pojavio kapetan mlade momčadi Barcelone, jedan od talentiranijih dječaka La Masije, izgledala je nestvarno. U Barceloni su bili uvjereni da im je igrača oteo Manchester City. A Dani Olmo je nešto najbolje što se dogodilo Dinamu, pa i hrvatskom nogometu. Njegov je dolazak narušio tezu o Hrvatskoj kao koloniji iz koje dječaci odlaze već u najranijoj tinejdžerskoj dobi. "Fenomen Olmo" značajno je devastirao i roditeljsko promišljanje o potomcima kao nogometnim, odnosno financijskim projektima.
"Novi Messi"
Za mnoge je njegov otac Miguel Olmo, bivši nogometaš i aktualni trener, donio suludu odluku. No očigledno je imao povjerenja u vlastitog sina, ali i Dinamovu školu koja evidentno posjeduje ugled u nogometnom svijetu. U potpunosti posvećen nogometnoj igri, Dani Olmo je u Maksimiru uspio.
U procesu dokazivanja trebalo mu je nekoliko godina. U sustavu 4-2-3-1 Dinamovi su ga treneri nerijetko gurali na bočne pozicije jer je mjesto playmakera bilo rezervirano za "klupske projekte" poput Sammira i Ćorića. Nakon petogodišnje maksimirske avanture je u siječnju 2020. prešao u RB Leipzig za 18,5 milijuna eura. Međutim, kroz razne bonuse Dinamo je do danas od prodaje Olma uprihodio sveukupno 29 milijuna eura i još očekuje 20 posto od budućeg transfera.
Efekti "slučaja Olmo" uslijedili su njegovom prodajom. Mnogi su talentirani klinci poželjeli krenuti njegovim putem. I Dinamo je u svakom angažmanu nekog tinejdžera tražio Olmova "nasljednika". Tako su u Maksimir pristigli Robert Burton iz Arsenala, Daniel Tueto iz Rome, Matías Godoy iz Argentine, Matteo Tonon iz Milana...
Posebno je atraktivna bila filmska priča mladog Kamerunca Tueta, koji je navodno pobjegao iz Rominog kampa kako bi se priključio Dinamovoj omladinskoj školi. Njegovi su se menadžeri kleli da je u kadetskom uzrastu Rome "zabijao kao od šale". U Dinamu nije bio tako efikasan. Za drugu je momčad "modrih" zabio samo jednom i odigrao svega 157 minuta. Već s 18 godina u tišini je napustio Maksimir...
Jednako pompozno je pristigao 18-godišnji Matías Godoy, kojega su argentinski mediji ispratili u Europu kao "novog Messija". S reprezentacijom je osvojio naslov prvaka Južne Amerike za uzrast do 17 godina. Dinamo je za šestomjesečnu posudbu platio 300.000 eura, ali ni Godoy nije stigao do prvog sastava.
Dvije neuspješne posudbe
I dok su Tueta i Godoya praktički uzeli na preporuku, Roberta Burtona Dinamovi su treneri vidjeli na djelu. U utakmici juniorskog Premier Cupa Arsenal je pobijedio Zagrepčane 3-2, a uvjerljivo najbolji bio je mali Robbie. Iako po vokaciji defenzivni vezni igrač, kapetan Arsenalove mlade momčadi i reprezentacije Walesa najviše se približio statusu "novog Olma". Velšanin je ostvario 17 nastupa za prvu momčad (bez učinka), ali se nije uspio nametnuti. Prije raskida ugovora imao je i dvije neuspješne posudbe - u Istru 1961 te irski Sligo Rovers.
Od svih Olmovih potencijalnih nasljednika u Dinamu egzistira još 17-godišnji Matteo Tonon. Pri dolasku u Maksimir predstavljen je kao bivši kapetan kadetske momčadi Milana i jedan od najvećih talijanskih talenata na poziciji "desetke". Zanimljivo je da i Matteo (poput Olma) ima starijeg brata (19-godišnji Alessio igra u Kustošiji). No dovoditi dečka u kontekst raspleta priče s Olmom danas je posve deplasirano. Za njega i kontraproduktivno.