Ulaz kroz dribling, produženi korak koji stopera ostavlja na pogrešnoj nozi, šmekerski odmjeren udarac s ruba kaznenog prostora za razbijanje suparnikove brave. Pokaznom vježbom na temu "kako to radi Thomas Müller" Fran Topić protiv Lokomotive nije samo uspješno zamijenio Monsefa Bakrara u početnom sastavu "plavih", niti je samo Dinamu odškrinuo vrata prema naslovu jesenskog prvaka SHNL-a, nego nas je generalno primorao da postavimo neka vruća pitanja.

Dakle, gdje je nestao čovjek, gdje se tako uspješno skrivao tijekom protekle dvije i pol godine otkako je kao starter započeo derbi s Hajdukom na Poljudu? Kamo su u tom razdoblju gledali Dinamovi treneri? Zašto su nogometaša u Transfermarktovim tablicama u međuvremenu zapakirali kao robu s nogometnog Temua, dajte milijun eura i dobit ćete usput najbolji set noževa?

Prvi ulov

Nismo, naravno, potpuno neinformirani o Topićevu karijernom putu: prošle sezone mladić je upisao devet golova za Zrinjski u ligi BiH i preporučio se za povratak u Dinamo, ali taj je nogometni teritorij u prošlosti bio slab pokazatelj mogućnosti igrača na nekoj većoj mapi. I Tomislav Kiš je, za ilustraciju, kao nesuđeni Hajdukov golgeter u izvjesnom trenutku, nastupajući za Zrinjski, izgledao kao Lewandowski, pa je u međuvremenu potpuno nestao s radara. Po iskustvu govoreći, liga BiH na kraju bolje funkcionira kao reciklažno dvorište za propale talente iz HNL-a nego kao lansirna rampa prema vodećim hrvatskim klubovima.

Topić je prvi ulov doselekcije Marija Kovačevića i na ovom mjestu Dinamov navijač može samo prekrižiti prste uz želju da interni maksimirski talent-show jednom za promjenu završi pravim hepiendom, umjesto nekim prijelaznim rješenjem u formatu Špikića, zahvalnog klupskog igrača koji ipak nije mogao odgovoriti Dinamovim kriterijima. Koliko je sve skupa realno, teško je procijeniti. Topić će uskoro navršiti 22 godine i za Dinamo je skupljajući mrvice minutaže dosad upisao dvadesetak nastupa. U njegovim godinama Saka je za Arsenal već bio odigrao 200 utakmica, Pedri je skupio 150 kapica u dresu Barcelone, a dok dobaci do njihove zrele dobi Yamal već bi mogao izgubiti interes za nogomet. Drugim riječima, Topić tek treba divljački nagaziti gas da uleti u najuže trenerove kombinacije. Dobra vijest za igrača jest da i Kovačević mora nagaziti istu papučicu jer u prvih šest mjeseci mandata nije uvjerio navijače da je zaista savladao zapovjednu ploču "plavog" Ferrarija. Nakon objave financijskog plana za 2026. godinu - u kojoj Dinamo mora prodati robe za barem 27 milijuna da bi mirno veslao kroz sljedeću kampanju - sve upućuje da će Topić biti top Kovačevićeve potrage za pojačanjima. Za transferno rasipništvo tipa Villar ili Vidović više nema novca, ali ostaje dovoljno manevarskog prostora za razigravanje zanemarenih igrača i prekomponiranje momčadi iz unutarnjih rezervi. Kovačević se sve bolje snalazi na tom polju. Prije nego što je u subotu zablistao napadač iz Sesveta, na sebe je pozornost skrenuo njegov vršnjak Marko Soldo.

Mudražijin oproštaj

Vraćen iz Osijeka po povlaštenim ugovornim uvjetima, on je vrlo brzo završio u dnu piramide, iako je odavno procijenjen kao potencijal koji u najgorem slučaju može biti zanimljiv rotacijski igrač. Soldo je, dakle, u Velikoj Gorici početkom mjeseca ušao s klupe i zatresao mrežu za ovjeru pobjede, nakon čega su i on i Topić kao starteri protiv Betisa iskusili neugodan reality-check. Veliki dečki europskog nogometa zasad se čine nedostižno dalekima, ali treneri, između ostalog, postoje i zato da namirišu i razviju skrivene talente igrača iz drugog plana, približe ih standardima Lillea ili Celte te im usput podignu cijenu. Da u ovom slučaju razigra Topića i Soldu, pa u program ambicioznije uvede još ponekog tinejdžera poput Noe Mikića ili Svena Šunte, trener će na kraju sezone držati nekoliko čvrstih argumenata da je odradio dobar posao.

Ali dok će u siječnju prebirati po skladištu tražeći skrivene talente, Kovačević zna da ovu momčad treba nastaviti graditi oko Mihe Zajca. U 31-godišnjem slovenskom nomadu "plavi" su pronašli igrača kakvog su prethodno neuspješno tražili u Villaru i Dejanu Ljubičiću. Zajc je vezni igrač koji vjerojatno ne može egzistirati u okruženju Lilleovih terijera, ali će u igri skromnijeg tempa iskočiti kao znalac koji uvijek ima rješenje, intuitivno razigrava suigrače u finalnoj trećini terena i - doznali smo u posljednje dvije utakmice - može biti itekako opasan u kaznenom prostoru. Istini za volju, uz malo više Kovačevićeve smjelosti nije isključeno da bi Dinamo sličnu klasu pronašao u figuri Mudražije, ali ljubimca tribine su programirano držali u zamrzivaču cijele jeseni i on se s ovih pet minuta protiv Lokomotive praktički oprostio od kluba.