Kada bismo u četveročlanu, gotovo malonogometnu momčad ugurali dva vratara, jednog "univerzalca" u obrambenim zadaćama i zadnjeg veznog s "ludom" sekvencom među vratnicama iz igračke karijere, koji danas nosi trenersko odijelo, na terenu bismo dobili obiteljsku družinu s upečatljivim grbom na dresu - "NK Jakirovići". Od Envera, legendarnog čuvara mreže Neretve iz Metkovića, preko Sergeja, stratega "modrih" koji je pred završnim ispitom na putu do duple krune, pa sve do Leona, svježe promoviranog Dinamovog dragulja koji je dvije i pol godine stariji od brata Matije, vratara u pionirima maksimirskog kluba.
Nakon što su Zagrepčani upisali trijumf u subotnjoj večeri srušivši Slaven Belupo u Koprivnici, u središtu radnje našao se tandem Jakirovića - otac&sin. S obzirom na to da je Dinamo prethodnog vikenda rezervirao novi komad srebrnine u klupskim vitrinama, trener je imao luksuz režiranja nezaboravnih trenutaka za tri mladića. U finišu susreta na teren je poslao Tonija Majića, 18-godišnjeg topnika, koji je debitirao za prvu momčad u travnju prošle godine u Gorici, a uz Branka Pavića, 17-godišnjeg veznjaka, na travnjak je stupio i 16-godišnji Leon Jakirović. I to s neobičnim, ali pomno odabranim brojem na dresu.
- Broj 86? Moj brat (Matija, vratar Dinamovih pionira, op. a.) prati svaku utakmicu na sjevernoj tribini, toliko voli ovaj klub da sam zbog njega uzeo taj broj, to je jedan od razloga. Dres ide njemu u kolekciju - rekao je Leon nakon utakmice ne mogavši sakriti dječački osmijeh s lica poslije debija, a on i Sergej ispisali su povijest s obzirom na to da niti jedan Dinamov trener u službenoj utakmici prve momčadi nije imao svog sina na terenu.
Jakirović junior više je od pet godina u Maksimiru, a tamo je stigao iz Sesveta, gdje obitelj Jakirović godinama i stanuje. Prve korake u modrom ruhu napravio je kod trenera Tomislava Mikulića, nekadašnjeg Dinamovog braniča, koji nam je prepričao sjećanja iz prvih dana, tada 11-godišnjeg igrača u klubu.
- Ja sam ga doveo u Dinamo, vodio sam tada 2008. godište. Istaknuo se u Sesvetama, nastupao je i za stariju momčad, ali je bio dominantan. Kada je kao mlađi bio najbolji igrač, to je odmah u našoj školi bio signal da obratimo pozornost na njega, pratili su ga i drugi klubovi - kaže nam Mikulić, koji nam se javio iz Španjolske.
Livakovićeva "četrdesetica"
Dok u tekućoj sezoni Leon može osigurati čak pet (!) medalja, nakon što je prije seniora nastupao za kadete 2, kadete i juniore, prošle je sezone nastupao za pionire, gdje ga je nekoliko mjeseci vodio i Ivan Mijač, danas pomoćni trener Rudeša.
- Sjajan, razvojni klinac. I što se tiče nogometnog, i što se tiče karakternog potencijala. Velika je vrlina to što nogomet igra baš iz ljubavi, neopterećeno i dječački. Nije još izgrađen na jednoj, konkretnoj poziciji, "univerzalac" je i može se razviti na dvije, tri, četiri pozicije… - kaže nam Mijač, koji je u Maksimiru bio do 2023., ukupno gotovo 12 godina, ističući Leonovu jaču, lijevu nogu, kao i dobar smisao za igru i kombinatoriku.
Spustimo li se malo niže u omladinski pogon, u pionire iz Prve NL Centar, Dinamovu mrežu čuva 13-godišnji Matija, još jedan član loze Jakirović, koji na dresu pak nosi broj 40. S obzirom na to, kako je i rekao Leon, da je veliki navijač "modrih", inspiraciju za "četrdeseticu" pronašao je kod "jedinice" hrvatske reprezentacije, Dominika Livakovića, koji je taj broj nosio u Dinamu, a iduće sezone momčad najmlađeg Jakirovića trebala bi igrati u pionirima na razini HNL-a.
Unuk je tako krenuo stopama predaka, kopirajući put Envera Jakirovića, koji je za Neretvu branio u više od 800 utakmica, a u Metković je stigao kao 18-godišnjak iz Veleža. Jakirović "stariji" u juniorima mostarskog kluba neko je vrijeme igrao i na mjestu špice, a napad je dijelio s - Vahidom Halilhodžićem.
Dok je Enver, barem zasad, ostvario najimpozantniju vratarsku karijeru u obitelji, posebnu crticu s gol-linije pamti i Sergej. Iako je priča već nadaleko poznata, i dalje nevjerojatno djeluje njegova predstava iz osmine finala Kupa Zagrebačkog nogometnog saveza. Igrajući za Lučko, Sergej je silom prilika morao stati na gol prilikom izvođenja udaraca s bijele točke protiv Ponikvi, a ishod je bila pobjeda njegove momčadi, dok je on pročitao čak tri pokušaja suparničkih igrača. Dakle, da jabuka ne pada daleko od stabla, dokazao je Sergej, kopirajući očeve bravure, a istim putem sada gazi i mali Matija, koji bi također, kako se čini, trebao biti visok poput brata i oca.
- Struka ga je odabrala, selekcioniran je iz tih razloga, nikakvih drugih. Inače, obojica znaju ići na sjevernu tribinu - rekao nam je izvor blizak klubu o Matiji i Leonu.
Dominacija u Sesvetama
Iako se Leon u Koprivnici predstavio na mjestu lijevog braniča, u formaciji s tri igrača u posljednjoj liniji, u nogometnim počecima bio je bliže suparničkim vratima. Koliko čujemo, u jednoj sezoni u Sesvetama isporučio je 33 pogotka! Međutim, uobičajena je to praksa u razvoju malih nogometaša s obzirom na to da je nemali broj vrhunskih stopera karijeru započeo u ruhu špice, a otac, naravno, nije htio preskakati stepenice u razvoju nogometnog puta svog sina pa je strpljivo čekao trenutak kada će dati zeleno svjetlo za odlazak u Dinamo.
- To je taj "nogomet mladih". Igrao je napadača, igrao je na krilu, ali u tom periodu oko osme, devete godine igraju na manjim terenima s manje igrača. Sada ima 16, ali još ima prostora za napredak, tako da neće biti iznenađujuće ako se ne profilira, recimo, kao bek, nego kao stoper ili zadnji vezni, jer ima karakteristike za sve te pozicije - govori nam Mijač.
Iako je u Koprivnici dobio desetak minuta u završnici, gdje je bio i uvjerljivo najmlađi igrač na terenu, debi je začinio s nekoliko hrabrih izlazaka na suparničku polovicu, otvarajući igru lijevom nogom, stavkom koja je vrlo moderna, ali i tražena u današnjoj igri, što mu je druga velika vrlina uz posvećenost nogometnom pozivu.
- Bio je dominantan u Sesvetama, rješavao je utakmice. Ima odlično čitanje igre, razumijevanje. Naravno, lijeva noga je uvijek deficitarna u nogometu, to je prednost, pogotovo u modernom nogometu - podvukao je Mikulić.
Pozornost je privukao i nastupima na Premier League International Cupu, gdje je početkom godine igrao protiv Brightona i West Hama, a za "čekićare" je tada, primjerice, igrao i George Earthy, 19-godišnjak koji je prije devet dana protiv Lutona postigao prvijenac u Premier ligi, među "velikim dečkima". Za Leona Jakirovića svi imaju samo riječi hvale u Dinamu, a na toj utakmici protiv londonskog kluba, navodno, zapeo je za oku i Marku Mariću, Dinamovom sportskom direktoru, koji je bio vrlo zadovoljan njegovom prezentacijom na terenu.
- Klubu sam ga preporučivao još dok je imao osam godina, bio je uvjerljivo najbolji u Sesvetama. Kontaktirali smo ga već tada, htjeli smo da nam se priključi, a onda je dolazio par puta kao gost na turnire, da bi s 11 godina trajno došao u Dinamo. Ovo što se događa ne bi trebalo biti iznenađenje, to je normalan put - zaključio je Mijač.
Iako su Leon i mlađahno društvo tek otvorili prve stranice seniorskih karijera, nova (stara) Dinamova niša, u kojoj će se veći naglasak ponovno stavljati na promociju mladih igrača iz akademije, mogla bi rezultirati novim, izbrušenim draguljima iz Maksimirske 128, od čega je nebrojeno puta profitirala i hrvatska nogometna reprezentacija...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....