Maxime Bernauer postat će iznenađujuće prvi potpis Dinama u prijelaznom roku. Sportske novosti su prve objavile kako je posao dogovoren, a hrvatski prvak platit će prvu ljetnu prinovu 1,3 milijuna eura, uz moguće bonuse.
Po čemu je poseban branič kojega, realno, još uvijek ne možemo nazvati pojačanjem kad je u pitanju hrvatski prvak? Donedavno jedan od najboljih igrača i povremeni kapetan drugoligaša Pariza nogometno se školovao u prvoligašu Rennesu u kojem, međutim, nije dobio pravu priliku. U ljeto 2020. potpisao je za Le Mans, godinu dana kasnije već je bio u Parizu odakle ga je nogometni put odveo u Zagreb.
Bernauer je svojedobno otkrio kako svaki trening zabilježi u svoju bilježnicu. Naime, već sada, s 24 godine, zna kako će jednoga dana biti trener.
- Oduvijek sam to želio. Čak sam o tome razgovarao i sa svojom djevojkom. Pitao sam je bi li joj smetalo da kasnije postanem trener, ona već živi nogomet 24 sata dnevno. Želio sam znati bi li me ostavila ako postanem trener i da imam još manje vikenda! Jako to želim, vidim se kao trener. Već imam bilježnicu u koju bilježim sve svoje ideje. Mislim da postoji mnogo stvari koje treba gurati, a koje nisu nužno još dobro iskorištene, posebno s psihološkog i mentalnog aspekta. Natjerati igrače da napreduju na psihomotoričkom, psihološkom, mentalnom aspektu. Ja imam mentalnog trenera, ne zato što imam psihičkih poteškoća, već zato što mi donosi puno, tjera me da si postavljam pitanja o kojima ne bih nužno razmišljala. Kako djelovati da pronađete dobre osjećaje, kako upravljati emocijama... Volio bih jednog dana voditi momčad koja će lijepo igrati - kazao je za francuske medije.
A u tome će mu jednoga dana pomoći bilježnica u kojoj registrira ne samo što je radio, nego i neke svoje nogometne ideje.
- Dobro mi je došla u vremenima kada sam manje igrao. Ponekad se vratim s treninga pitajući se što bih volio raditi, gledam, zaokuplja me. Bilježim puno stvari... Volim razmišljati o igri, tražiti inovacije. Uvijek sam želio ostvariti svoju viziju nogometa, ne znam zašto imam tu želju gurati stvari koje nisu previše napravljene.
Polivalentnost je nešto što ga krasi. Iako primarno stoper sposoban je igrati i na desnom boku, a svojedobno je igrao i kao vezni igrač.
- Do ozljede križnih ligamenata u posljednjoj sezoni u Rennesu bio sam samo središnji branič. Kad sam se vratio nakon ozljede stavili su me u vezni red kako kako bih što prije dosegao željenu tjelesnu razinu. To me natjeralo da otkrijem drugu poziciju, razmišljam drugačije, uvijek u posjedu lopte, dakle zabavljam se. Svestranost sam uvijek smatrao snagom.
Komentari (0)