Minulog ponedjeljka, na sastanku Izvršnog odbora maksimirskog kluba, Marko Marić, čovjek iz Dinamovog sustava, šef razvoja nogometa i voditelj nogometne škole, imenovan je v.d. sportskim direktorom. U petak smo razgovarali s Marićem, koji je dobio jednu od ključnih pozicija u Dinamu. Dok smo pričali, posjetio nas je i predsjednik Modrih Velimir Zajec, sjedio je s nama nekih petnaestak minuta. Velika je to promjena u plavom klubu, prvi čovjek kluba dolazi pozdraviti novinare, popričati, podružiti se u opuštenoj atmosferi...
Željeli smo s Marićem razriješiti što znači ono v.d.? Je li samo privremeni sportski direktor ili je to za stalno?
- Trener u nogometu je vječno v.d., sportski direktor također. Ako stvari ne funkcioniraju, bit ćeš promijenjen, to moramo prihvatiti. Svjesni smo da uvijek odgovaramo za svoj rad.
Kazao nam je i jednu novu informaciju...
- Ivo Milić, koji je bio moja desna ruka, bit će direktor nogometne škole, ali sve je to usko povezano i surađivat ćemo.
Koji će mu biti prvi potezi na funkciji sportskog direktora?
- Ključan faktor u ulozi sportskog direktora u Dinamu je povezanost škole i prve momčadi, odnosno, kontrola promoviranja mladih igrača u momčad. Dinamo je uvijek stvarao najbolje rezultate kad je okosnica momčadi bila izgrađena od igrača iz škole. Nikad klub nije imao platežnu i kupovnu moć da bi s inozemnim transferima radio razliku. Uloga koju sam imao dosad, direktor razvoja nogometa i voditelj škole, jako je usko povezana s novom ulogom. Jedan od prioriteta, što je i jedan od najvećih Dinamovih problema zadnjih godina, jest nepostojanje druge momčadi. Razvoj igrača je, nažalost, bio zakočen, nakon izlaska iz juniora nisu imali adekvatnu platformu gdje bi se mogli razvijati do kraja. Zato je prvi prioritet pronalazak partnerskog kluba, gdje ćemo imati svoj stožer, trenera i gdje ćemo nastaviti razvojni put naših mladih igrača, to je ključ. Kroz povijest su samo dva igrača direktno iz naše škole otišla u prvu momčad i napravila velike karijere, a to su Mateo Kovačić i Niko Kranjčar. Gvardiol je participirao u drugoj momčadi, ne toliko puno, ali je skupljao iskustvo. Razdoblje najboljeg razvoja, kad su iskakali Olmo, Ćorić, Moro, Gojak, Benković, Sosa, bio je u periodu formiranja druge momčadi. Bitan je i psihološki aspekt. Ako igrač ne igra, morate ga dati negdje na posudbu, ali u B momčadi ništa ne riskirate. Ako ne može igrati u prvoj momčadi, u drugoj skuplja minute, a kad je spreman ponovno je priključen. Ako ne igra, to je onda veliki psihološki udarac za igrača. Ako se vidi da igrač ne može konkurirati, on mora s 18-19 godina skupljati seniorsko iskustvo, nije dovoljno da ulazi u igru pet minuta u Dinamovoj prvoj momčadi.
Da bismo doveli igrača koji je dobar za našu momčad, da ga možemo platiti, on u određenim trenucima mora biti u nekim malim problemima
Vi ćete raditi ljetni prijelazni rok?
- Naravno. Fokus je na pravovremenom promoviranju mladih igrača. Dvije godine sam bio pomoćni trener u prvoj momčadi Dinama i to je možda bio najplodniji period Dinamovog razvoja igrača. U prvoj momčadi smo imali 13-14 mladih igrača. Svaki taj igrač je zahtijevao individualan pristup, upravo je to ključ. Rola sportskog direktora je ta da balansira dugoročni plan razvoja igrača i nekome je bolje ići okolnim putem, netko već ima dovoljnu kvalitetu da može postupno dobivati minutažu u prvoj momčadi, a nekome treba više vremena. Poznavanje svih tih igrača u dušu stavlja sportskog direktora u adekvatnu poziciju da donosi te odluke u suradnji s trenerom i stožerom.
Kakva je vaša vizija Dinama za iduću sezonu?
- Prvi korak je analiza, kakvi igrači nam trebaju, za koje igrače bi bilo bolje da pronađu drugu sredinu i što imamo u omladinskoj školi, a zatim i potraga na tržištu gdje bismo mogli pronaći igrače koji bi bili odličan dodatak našoj prvoj momčadi. To je dinamično okruženje, koje nije nimalo lagano, ali ključ je s poznavanjem ljudi filtrirati proces i gledati prave igrače. Da bismo doveli igrača koji je dobar za našu momčad, da ga možemo platiti, on u određenim trenucima mora biti u nekim malim problemima. Dakle, ne možemo se natjecati s klubovima koji imaju veću kupovnu moć. Ne možete dovesti igrača iz najboljih liga da nije imao određeni problem, ali on je i dalje vrhunski igrač za nas.
Dodao je i ovo...
- Ako uzmemo klubove poput Benfice, Leipziga ili Salzburga, to su klubovi koji, uz razvoj mladih igrača, uvijek na tržištu mogu biti konkurentni i kupiti bez problema igrače koji im trebaju da izbalansiraju momčad kako žele. Dinamo je u jedinstvenoj situaciji. Da ima isključivo mladu momčad i da ne ostvaruje rezultate, vrijednost tih igrača na tržištu ne bi bila adekvatna da se osigura dugoročna egzistencija kluba. Opet, da ima iskusnu, zrelu momčad, prihodi od europskih natjecanja ne bi bili dovoljni da egzistira na duže staze.
Dinamo nerijetko dovodi igrače na kraju prijelaznog roka. Je li moguće da se kvalitetan igrač kupi u pravo vrijeme, da prođe zimske ili ljetne pripreme?
- To je vrlo teško. Pravi igrač, za kojeg mislimo da može unaprijediti našu momčad, ima i ponude naših konkurenata. Primjerice, AEK ima veću kupovnu moć i ako krenemo u borbu za istog igrača, tu ne možemo pobijediti. Igrači nekad dolaze na kraju prijelaznog roka zbog spleta okolnosti jer nam se tad otvori situacija da ga možemo dovesti. Zadnji je primjer Pierre-Gabriel, to je igrač od tri-četiri milijuna eura, kojeg je nemoguće dovesti besplatno ako nisu savršene okolnosti, a to se dogodilo. Teško je očekivati da ćemo dovesti igrača s kojim smo zaluđeni na početku prijelaznog roka. Dva su bitna razloga. Naša platežna moć i činjenice da igrači iz najboljih europskih liga neće reći 15. lipnja "dolazim u Dinamo". Najbolji primjer je Kevin Theophile, on je u tom trenutku bio jedan od boljih braniča francuske lige. Došao je u Zagreb sa suprugom, proveli smo dva dana u gradu kako bi on vidio način života, kvalitetu, raspitivao se o klubu… Imao je desetak ponuda na stolu, ali došao je tek nakon što je provjerio s bivšim stranim igračima kako je u klubu, nakon što je saznao da plaće ne kasne, što je isto velika odlika kluba. Međutim, takvih primjera ne možemo navesti puno. Vrhunski igrači obično tako rano ne pristanu na transfer.
Već vidimo zadnjih mjeseci kako su neki igrači iskočili i počeli se razvijati puno brže
Suradnja trenera i sportskog direktora je neminovna, a treneri se često mijenjaju. Što se događa ako trener želi igrača, a onda dobije otkaz?
- Veza između sportskog direktora i trenera postoji jer trener uvijek ima kratkoročni stres utakmica koje dolaze, on nikada ne može razmišljati isključivo o dugoročnim ciljevima kluba. Primjerice, Baturina prije dvije godine... Ogroman potencijal, ali vama netko ponudi vrhunskog igrača od 30 godina iz Italije ili Španjolske. Stariji igrač će vam u prvih šest mjeseci puno više pridonijeti rezultatski. Treneru je puno bolje izabrati tog igrača, ali tako će se zakočiti mladi igrač, trener će možda otići iz kluba, a tim potezom je uništena jedna potencijalno sjajna karijera i veliki izlazni transfer. Sportski direktor mora gledati treninge, utakmice, prepoznati trenerovu filozofiju i dogovoriti se o profilu igrača kojeg želimo. Treneru se, po njegovu stilu nogometa, treba izabrati pet-šest igrača, ali ta rješenja prvo moraju proći naš filter. Naša uloga je i provjeriti kakvi su ti igrači karakteri, zato je bitna mreža ljudi, preko koje možete provjeriti igrače, kakav im je životni stil, jesu li profesionalni, kasne li na sastanke… U suradnji s trenerom se onda bira igrač koji zadovoljava sve kriterije, uz dugoročnu korist od tog igrača.
Kazao je koji je najveći pomak napravljen u modroj nogometnoj školi...
- Najveći pomak u školi jest to da se odlučilo da su svi najbolji igrači poslani na posudbu. Prvi put u povijesti u juniorima imamo pet kadeta koji igraju standardno. Igrače moramo ranije stavljati u teže okolnosti, a ne da napravimo grešku, jer u zadnjih dvadesetak godina svi najveći talenti Dinamove škole nisu napravili karijeru. Ne zato što nisu bili najbolji, nego jer je njihov razvoj uvijek bio u idealnim okolnostima. Uvijek su igrali, nisu bili stavljeni u realne okolnosti. Nekad moraju biti na klupi, treba im se dovesti konkurencija. Kad nam pet kadeta igra u juniorima, otvara se mjesto u kadetima za igrače koji nisu bili lideri u svojim generacijama. Već vidimo zadnjih mjeseci kako su neki igrači iskočili i počeli se razvijati puno brže. Riskirali smo rezultat, koji nikad nije bio primarni cilj, ali ispostavilo se da smo ga dobili. Juniori i kadeti su prvi, obje momčadi s devet bodova prednosti. Sve generacije su prve osim starijih pionira.
Govorilo se da je ulazak u Konferencijsku ligu katastrofa, ali smatram da je to bilo puno bolje za nas
Znači, u Dinamu ne postoji imperativ rezultata u mlađim dobnim kategorijama?
- Uvijek postoji medijski pritisak jesu li juniori prvi, ali tko se sjeća je li Gvardiol bio prvi, je li Baturina bio prvi… Nitko to ne pamti, to nije u fokusu. Rad škole se može evaluirati po tome koliko je igrača razvijeno i koliko se pomoglo prvoj momčadi, a ne je li neka momčad osvojila juniorsko prvenstvo.
Spominjali ste partnerski klub Dinama. Kako stoje stvari?
- Obavljeni su preliminarni razgovori. Idealno bi bilo da imamo svoj stožer, trenera koji poznaje naše igrače. Važno je da je to klub s kojim možemo dogovoriti kontrolu nad ostalim igračima koji će dolaziti u klub jer se u drugoj ligi ne možete natjecati isključivo s mladim igračima. Ne možete razvijati igrača za Dinamo ako će on gubiti većinu utakmica, u momčadi koja nikada ne može imati dominaciju. On mora biti konkurentan u toj ligi, mora u momčadi imati okosnicu starijih igrača, koji će mu dati dovoljnu stabilnost, da osjeti frustraciju jer mora razviti mehanizam kako se nositi s teškim trenucima. Dinamo igra nogomet posjeda, plemenit nogomet, a kad pošaljete igrača u drugu ligu, onda se u većini klubova, bez podcjenjivanja, igra destruktivni nogomet. Naši mladi igrači neće moći doći do izražaja u takvom nogometu. Sve te stvari moraju biti zadovoljene da partnerski klub ima smisla. U partnerskom klubu treba trener, stožer i bliska suradnja da možemo izabrati dobru okosnicu momčadi, ali da nema previše starijih igrača. Također, taj drugi klub mora imati benefite, uz dobre igre te ekipe će onda moći prodati i nekog svog igrača. Moraju i oni imati financijski benefit, ali ne smiju imati ambiciju ulaska u prvu ligu. Kad dajete igrača na posudbu u prvu ligu, poput Živkovića i Čavline, onda mora postojati obostran interes, da klub koji ga razvija ima financijsku korist.
Ako Dinamo ne osvoji naslov, a samim time i izgubi mogućnost ulaska u Ligu prvaka, koliko će to utjecati na vaš posao?
- Govorilo se da je ulazak u Konferencijsku ligu katastrofa, ali smatram da je to bilo puno bolje za nas. U Europskoj ligi bismo imali teže suparnike, a onda bi nam i u prvenstvu rezultati bili riskantniji. Ako se slučajno zaredaju dva loša rezultata, nastane kaos stresa. Apsolutno vjerujem u trenera Jakirovića i našu momčad, vjerujem da će obraniti naslov. Naravno da će biti puno teže ako ne budemo prvi, ali upravo je i to naša rola da imamo opciju A i opciju B, da znamo kojim putem treba krenuti. To je profesionalno i odgovorno. Ako se slučajno dogodi da ne budemo prvaci, onda moramo još veći naglasak staviti na razvoj mladih igrača da iduće sezone možemo ostvariti te uspjehe. Jednu godinu možemo tako preživjeti, ali Dinamo bez rezultata i Europe ne može egzistirati. Drugi klubovi imaju stabilan financijski priljev svake godine, a Dinamo ovisi o rezultatima i mladim igračima - zaključio je Marić.