Kad je bio igrač nosio je dres River Plate, potom kraće Seville, da bi najbolje godine odigrao u Italiji. Bio je važan akter Lazija u vrijeme osvajanja scudetta, Kupa kupova i Superkupa, suigrač našem Alenu Bokšiću. Potom je prešao u Parmu, Inter i zaključio talijansku eru u Bresciji.
Govoreći o tim godinama, sada kao trener, Matias Almeyda kazao je da je najviše nogometnog znanja dobio u Italiji. Što nije čudno jer je to zemlja u kojoj se taktika, organizacija i odnosi već odavno smatraju putokazom drugima. Kada su financijski izgubili ritam bogatijih liga, Talijani su rezultatski pali, ali u kontekstu temeljnih odrednica u nogometu, ostaju stručna elita. Kao trener AEK-a, od 1.srpnja 2022.godine nametnuo se kao stručnjak koji taktički najbolje djeluje u Grčkoj, pa su već prve sezone ubrani veliki plodovi, dvostruka kruna. Almeyda je pobornik sustava 442 u rombu (4312), vrlo zahtjevnog taktičkog opredjeljenja. Zato inzistira na tehničko-taktičkoj disciplini te na selekcioniraju igrača koji odgovaraju njegovim zahtjevima igre.
Almeyda je kao igrač bio defenzivni vezni. Iako relativno nizak (175 cm) za današnje nametnute parametre šestica, Argentinac je bio vrlo dinamičan, agresivan igrač, kojem je temperament nekad prelazio granicu prihvatljiva ponašanja za suce. Kad je Almeyda, danas 50.godišnjak, igrao bio je prilično sličan Robertu Ljubičiću.
Čupavac sa trakom oko glave, mršav, rastrčan. Kad je Almeyda preuzeo AEK Ljubičić je postao igrač Dinama. Doveden je za 3 milijuna eura nakon što se pokazao kvalitetnim igračem u euro dvobojima Dinama sa bečkim Rapidom. Ljubičić je dinamičan vezni, iznimne brzinske izdržljivosti, solidne tehnike, ljevak i momčadskog duha. Došao je za vrijeme Ante Čačića (41 utakmica), potom ga je vodio Igor Bišćan (17) i sada Sergej Jakirović (20). Najviše je igrao kod Bišćana, u prosjeku 87 minuta, pa Čačića (81) a najmanje kod Jakirovića (62,5). U godinu i pol dana tri trenera, čija je poveznica da su ga uvjerljivo najviše koristili kao lijevog beka.
Takav pristup, da tipični vezni igrač krpa rupe u momčadi, pa zbog lijeve noge, solidnih učinaka i podređenosti momčadskom interesu, izgubi taktički identitet te ostane zakrpa, dovela je do toga da je Ljubičić pao u učinku, samopouzdanju i motivaciji. Zato je pošto-poto htio otići, uvidjevši da u Dinamu neće imati prostora, a pogotovo ne na osnovnoj mu poziciji veznog igrača. Tako su treneri Dinama od vrlo dobrog veznog igrača, sa potencijalom većih iskoraka i mogućom reprezentativnom promocijom, Ljubičića pretvorili u neuvjerljivog beka koji samo gubi na vrijednosti.
Almeyda je Ljubičića očito dobro zapamtio u nedavnim euro susretima sa Dinamom. Njegovoj postavi u 4312 Ljubičić je optimalno rješenje i za tzv. zadnjeg veznog, ali i sa lijevog box to box igrača u liniji 3 vezista. I to što ga uzima kao vezistu jako je važan faktor zbog kojeg se igrač odlučio otići u Grčku, iako je preferirao Italiju…
Primjer Roberta Ljubičića trebao bi biti još jedna eklatantna potvrda kako uzimati igrača bez jasne taktičke i tehničke koncepcije oko njegova korištenja, temeljno određuje da taj igrač ne može dati najbolje od svojih potencijala. Zato što Dinamo godinama ne uspijeva osigurati "pravog lijevog beka" žrtvovalo se igrača kojih po sinergiji tehničkih karakteristika i dinamičnosti u Dinamu baš i nema "puno". AEK je kupio igrača koji je objektivno bio u padu statusa, učinka i vrijednosti. No, uzeli su ga očito ciljano, po trenerovim zahtjevima, a činjenica da ima 24 godine, uz igračke mu potencijale snaže uvjerenje novih poslodavaca da je to vrlo isplativ potez. Koliko, ovisit će o igraču i njegovom učinku, a što opet najviše ovisi o struci i kako izvući najbolje od igrača.