
Već smo “iks puta” napisali da je najveći i najbolji Dinamov transfer ovog ljeta ostanak Brune Petkovića. Ovakvog Petkovića kakvog gledamo sada. U trinaest odigranih utakmica za Dinamo reprezentativni je napadač zabio sedam pogodaka i šest puta je asistirao. Na samo četiri utakmice nije dao doprinos ili golom ili asistencijom, to je bilo protiv AEK-a u Maksimiru i Astane na gostovanju, a u HNL-u protiv Istre 1961 i Gorice. Devet utakmica ove sezone imalo je nekakav Petkovićev pečat. Uglavnom bitan.
Maksimirski povici
Međutim, osim te sjajne statistike, pretvorio se u igrača kojeg kao da ne poznajemo. Jer, sigurno se sjećate, baš je on često puta bio apostrofiran kao čovjek kojeg nerijetko krasi nonšalantnost, čak i letargija, ponekad slaba motiviranost. I da, znao je jako parati živce Dinamovim navijačima. Još dobro pamtimo neke povike sa zapada Maksimira:
”Vadi ga van!”.
Ovaj resetirani Petković je neka sasvim druga priča. Od “vadi ga van” došlo je do skandiranja njegovog imena s tribina. To su doživjeli rijetki u plavom domu, ušao je u tu skupinu privilegiranih. Danas on nije samo strijelac i asistent, nego i čovjek koji uklizava, bori se kao lav, svake sekunde svog boravka na terenu pokazuje koliko mu je stalo. Na bilo koji način.
Veliku stvar za Petkovićev veliki uzlet, ali i za ostanak u Dinamu, odradio je Sergej Jakirović. Dao mu je kapetansku traku, dao mu je odgovornost, dao mu je lidersku ulogu u svlačionici. I ne znači ništa što se vratio Ademi i što će on biti kapetan kad će biti na terenu jer Petković zna da mu se zbog toga ne skida kapetanska oznaka, zna da uvijek mora biti odgovoran jer on je sad uz Ademija “glava kuće”.
Svoju odgovornost i ozbiljnost pokazao je kod izvođenja oba jedanaesterca protiv Astane. Nije filozofirao, nije “kemijao”, oba puta je silovito opalio, iako je pogodio stranu, Josip Čondrić nije imao nikakve šanse. Zadnja zezancija Petkovića bila je na onoj utakmici u Osijeku kad je prodao “panenku” Malenici... Samo jednom, drugi put više nije. Valjda je želio barem jedan jedanaesterac odraditi za svoj gušt. Protiv Kazahstanaca nije razmišljao o guštu.
Važna figura
Inače, znamo da je Petković imao problema s izvođenjem jedanaesteraca. Nije pogodio tri zaredom protiv Gorice, protiv Španjolaca u Ligi nacija i protiv Hajduka u Maksimiru. Upravo su mu taj promašeni protiv Majstora s mora najviše nabijali na no, jer svi su držali da je zbog njegovog kilavog izvođenja i nonšalancije Dinamo izgubio El Croatico i dao krila Hajduku. Međutim, Petković je zabio posljednjih pet jedanaesteraca. Pet od pet. Jedan protiv Rijeke, te po dva protiv Osijeka i Astane.
Uz ovakvog “kapetanskog Petkovića” Dinamovi navijači mogu samo uživati i opet se spremati skandirati mu s tribina. Istina, kazat će neki da je imao i prije sjajnih izdanja u plavom dresu, pa je onda naglo znao potonuti, od kraljevića postao je prosjak. Međutim, nekako smo sigurni da se to ovoga puta neće dogoditi, da će Petković nastaviti biti ljubimac navijača Modrih, da će i dalje zabijati, asistirati, da će biti i važna figura Vatrenih. Kako ga je dobro sada gledati...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....