Moj zadatak je provesti razgovore s igračima i za početak vidjeti što je u njihovim glavama - zaključio je Nenad Bjelica na svečanoj inauguraciji u Maksimirskoj 128, ali onoj prvoj, prije točno 2327 dana. Naglim skokom u sadašnjost, šest godina kasnije, novi (stari) trener "modrih" sličnu rečenicu reprizirao je i prilikom prerezivanja vrpce na otvaranju drugog mandata u Dinamu.

U rujansku horor-seriju hrvatskog prvaka ugurale su se četiri epizode - mršav remi na Rujevici, hladan tuš protiv Hajduka na Maksimiru, nezapamćena havarija u Bavarskoj i epski debakl u Podravini - koje su naglo, u tisuću komadića, razbile čašu punu optimizma s početka sezone. Bjelica, pak, kao strateg s istaknutim fokusom na psihološki aspekt, trebao bi biti antidepresiv za maksimirsku svlačionicu, koju su šokantni rezultati prvenstveno poljuljali na mentalnom planu.

- Vođenje momčadi, odnosno grupe ljudi, to je 70 posto posla - komentirao je Bjelica jednom prilikom, jasno naznačivši koliki naglasak stavlja na "glavu", a objava Brune Petkovića na Instagramu u travnju 2020. potvrdila je tu tezu.

"Ostat ćete u sjećanju kao trener koji me je najviše naučio o stvarima na terenu, ali i izvan njega. Hvala vam na svemu, sretno u budućnosti i srest ćemo se opet", napisao je "plavi devet", a kraj njegove poruke pretvorio se i u istinito proročanstvo.

Nema Oršića i Olma, ali...

Psihološki "refresh", dakle, prvi je Bjeličin zadatak u starom uredu, u kojemu će ga osim Petkovića opet dočekati i Ademi, Théophile, Perić, Zagorac, Moharrami i Kulenović. Nakon srdačnih pozdrava i zagrljaja, možda i pokojeg prisjećanja na "onu" Ligu prvaka i proklinjanja "one" utakmice protiv Šahtara, trenera čeka posao na terenu, gdje Dinama u rujnu praktički nije bilo.

Kevin Théophile i Nenad Bjelica

SRDJAN VRANCIC/CROPIX

Za razliku od prvog mandata, Bjelica nema Oršića i Olma, koji su, uz Petkovića, bili ubojit Dinamov tercet u njegovoj prvoj eri i temelj svih uspjeha. Iako su bivši Dinamovi asovi na inozemnim adresama, kadar "modrih" i dalje kvalitetom odskače od ostatka konkurencije. U pogledu međunarodne pozornice, pak, u svlačionici se krije dovoljna koncentracija znanja i vještina da se uljepša bodovni učinak u Ligi prvaka, naročito protiv Salzburga, Slovana i Celtica, protiv kojih će Dinamo vrebati plijen. Da je Bjeličin povratak ulio pozitivu u krvotok pristaša "modrih" zorno nam je ilustrirala i poruka koju smo dobili iz navijačkih krugova nakon što je postalo jasno da je Bjelica (opet) - "taj".

"Sad već vjerujem da ćemo nešto napraviti protiv Monaca", napisao nam je jedan optimistični navijač.

Iako je ta teza na dugačkom štapu, s obzirom na to da francuski na Maksimir stiže za pet dana, ista će teorija lako dočarati Bjeličinu ostavštinu iz točno sto utakmica na Dinamovoj klupi, koliko ih je odradio u tom gotovo dvije godine dugačkom mandatu. Što se točno krije u toj škrinji? O kakvom je Dinamu riječ? Na čemu su zazidani temelji novog optimizma?

Osim što je Bjelica u prvom mandatu osvajao prosječno 2,31 bod - što je daleko najdeblji prosjek u njegovoj trenerskoj karijeri, ali i najveći prosjek jednog Dinamovog trenera u posljednjih 11 godina - njegov "stari" Dinamo ostao je upamćen kao momčad s glavom i repom, s idejom i vizijom, s gardom i "onim stvarima". Ta se momčad nije libila skinuti europsko prokletstvo, poderati Atalantu, više od sat vremena držati čistu mrežu kod Manchester Cityja, pa čak i napasti, ali i povesti protiv Guardiolinog stroja na Maksimiru. U to je doba Dinamo krasio onaj europski štih, prepoznatljiv način koji je u isto vrijeme bio opasan i nezgodan za svakog suparnika.

MIGUEL MEDINA/AFP/PROFIMEDIA

Tada su "modri" (uglavnom) imali standardiziranu prvu postavu i sustav za "jače" utakmice, s malim korekcijama te s jasnom podjelom posla i zadataka. Dakle, preduvjet za stabilizaciju, koja je prijeko potrebna, definitivno je svojevrsna standardizacija, kao njegova druga zadaća pri povratku u Maksimir, nakon koje bi Dinamo trebao imati jasnije sustave i planove u igri - i za SHNL, i za Europu. Međutim, to ne dolazi "preko noći".

Dodirna točka

Bjelica je prije pet godina - kada je Dinamo plesao po rubu ulaska u osminu finala elitnog natjecanja i kada je njegov trenerski potpis bio najupečatljiviji - iza sebe već imao tri prijelazna roka i tri pripremna procesa, zbog čega će mu i sada, gotovo sigurno, biti potrebno vremena da maksimirski orkestar do kraja uglazbi na način koji želi.

Ipak, njegov drugi dolazak ima dodirnu točku s premijerom na Dinamovoj klupi. I tada je u posao uskočio u nezavidnoj situaciji, tjedan dana prije finala Kupa protiv Hajduka u Vinkovcima, u trenutku kada su Zagrepčani imali četiri vezane utakmice bez trijumfa - porazi od Rijeke, Lokomotive i Rudeša, remi sa Slaven Belupom - ali se Rabuzinovo sunce, ipak, uguralo u maksimirske trofejne vitrine. Iako su "modri" u srijedu slavili u Banjolama, na većoj sceni u posljednje četiri utakmice imaju tri poraza i remi, baš kao i u tom trenutku u svibnju 2018., kada je počela prva era Bjelice na klupi, koja će u subotu protiv Lokomotive dobiti nastavak...