Zagrebački gradonačelnik Tomislav Tomašević krajem prošlog tjedna najavio je da će ovih dana krenuti razgovori s Dinamom oko konačnog rješenja maksimirskog stadiona. Prema našim informacijama, preliminarni razgovori već su i pokrenuti, u kojoj formi i s kojim zaključkom zasad nije poznato. Sigurno će se uskoro i intenzivirati, no čim se o tome razgovara, valjda je to neki dobar znak da bi Dinamov stadion napokon trebao saznati sudbinu, valjda je to znak da su i Gradu svjesni da ovako više ne ide.
Ne samo zbog estetike i komfora (čitaj: sramote), već i zbog financija. Održavanje ovakvog stadiona također puno košta, nema više nikakvog smisla bacati novac u bunar, pitanje stadiona mora se riješiti. Dakle, ako su svi svjesni da se to pitanje više ne može odgađati, onda će, vjerujemo, pronaći i rješenje.
U predizbornoj kampanji za gradonačelnika Tomašević je više puta ponovio da rješenje “pitanja stadion” uvjetuje i promjenom modela, demokratizacije odlučivanja u Dinamu. Iz Maksimira su, pak, prošlog tjedna sa Skupštine opet pozvali Grad da pomogne u gradnji stadiona tako što će Dinamu dati pravo izgradnje stadiona, pa će klub onda sam, zajedno sa svojim investitorima, odraditi čitav projekt. Po nekim prijašnjim projekcijama čitav posao, od rušenja do izgradnje stadiona od tridesetak tisuća mjesta, stajao bi oko 60 milijuna eura. U Maksimiru tvrde da im ne treba konkretna financijska potpora Grada, već samo birokratska...
Hoće li se zahtjevi i ideje dviju strana približiti na ovim sastancima? Javnost, naravno, očekuje neko rješenje jer dugo konkretnih razgovora na tu temu nije bilo. Više je to bio ping-pong, prebacivanje odgovornosti i krivnje s više strana, puno uzaludnih najava i obećanja i ideja koje su završile u košu za smeće, bez da su dočekale ozbiljnu raspravu. Ako je ovo novi početak, nadamo se da je i kraj konačno blizu.