Nakon osam godina i isto toliko različitih klubova, nakon završetka putovanja od Pijemonta i Ligurije, odnosno Sjeverne Rajne-Vestfalije i Briselske regije pa do Rujevice, Marko Pjaca vratio se u rodni Zagreb - u Dinamo. Od samog početka ovoljetnog prijelaznog roka u Maksimirskoj 128, na spisu s Pjacinim imenom, stajalo je masnim slovima otisnuto: "top prioritet", a hrvatski je prvak, na kraju, uspio u misiji potpisivanja nekadašnjeg klupskog djeteta, danas 29-godišnjeg ljevokrilnog napadača "vatrenih".
- Jako sam sretan što sam se vratio doma, to sam htio. Mislim da sam s prošlom sezonom na dobrom putu da se vratim na razinu možda čak i najboljih igara koje sam pružao u karijeri. Nadam se da ću pomoći momčadi svojim igrama, a isto tako da ću svojim primjerom i iskustvom pomoći i mlađim igračima, te im prenijeti neke stvari koje će im ostati kao pomoć u nastavku njihovih karijera. Zaista sam jako sretan i veselim se svemu što slijedi - rekao je Pjaca u ponedjeljak na predstavljanju u Dinamovoj svečanoj loži pa otkrio detalje transfera, ali i odgovorio na pitanje o potencijalnom umirovljenju u plavom dresu:
- Potpisao sam na dvije godine, plus jednu. Malo je prerano govoriti o tome hoću li završiti karijeru u Dinamu, vidjet ćemo kako će se stvari razvijati, ali ja, u svakom slučaju, ne bih imao ništa protiv toga. Ovo je prvi dan mog povratka, za takve stvari ima vremena, pričekat ćemo malo.
Cijeli grad diše za Dinamo
Govora je bilo i o Europskom prvenstvu u Njemačkoj, s kojeg je Hrvatska ispala već nakon grupne faze natjecanja, a Pjaca, kao profil igrača koji bi nam potencijalno bio od velike koristi u pojedinim utakmicama, nije dobio ni minute.
- Prije svega, razočaran sam i tužan što nismo ostvarili bolji rezultat. Posljednjih godina imali smo odlične rezultate, i mi i javnost navikli smo na to, letvica je bila postavljena visoko i očekivali smo da možemo daleko dogurati na Euru. Nažalost, dogodilo se tako kako se dogodilo, nismo prošli skupinu... To je jedino o čemu smo razmišljali svi mi, i oni koji su igrali, i oni koji nisu. Najviše nam je bilo žao zbog momčadi i svih ljudi koji su nas podržavali - rekao je novi/stari igrač Dinama pa usporedio zagrebački klub iz kojeg je 2016. otišao u Juventus za 29,4 milijuna eura, s ovim u koji se vraća za milijun i pol iz Rijeke:
- Dinamo se definitivno podigao još jednu stepenicu više, a pogotovo se to vidi u Europi. Dinamo sada igra samouvjereno, s gardom, a prije osam godina, kad sam bio tu, bili smo još pomalo neiskusni i nervozni. U posljednje vrijeme kad god sam gledao "modre" u Europi, igrali su s gardom i samopouzdanjem te rješavali utakmice onako kako treba. Još jedna promjena je ta da sada cijeli grad diše i živi Dinamo, a to me jako veseli.
Hrvatski reprezentativac dotaknuo se i potencijalnog plasmana u Ligu prvaka, odnosno očekivanja od predstojeće HNL sezone.
- Dinamu je uvijek cilj osvajanje prvenstva i Kupa, tako je svake godine, i to tako uvijek treba biti. Kad je riječ o Europi, u jako dobroj smo poziciji, Europska liga nam je zagarantirana, a imamo dvije utakmice play-offa, i naravno da ćemo pokušati ostvariti dvije pobjede da se plasiramo u Ligu prvaka - istaknuo je 29-godišnji Zagrepčanin.
Kao što je uvodno spomenuto, Pjaca je, nakon odlaska iz Zagreba, te epizoda u Juventusu, Schalkeu, Fiorentini, Anderlechtu, Genovi, Torinu i Empoliju, prošle sezone stigao do Rijeke, u kojoj je revitalizirao karijeru obilježenu ozljedama, a kroz prezentacije u dresu kluba s Kvarnera zaradio je i ponovni poziv u nacionalnu selekciju. Sada je, dakle, napravio puni krug i vratio se tamo odakle je krenuo, a s okupljenim auditorijem podijelio koliko mu to znači na emotivnoj razini.
- Puno mi znači. Ovo je moj klub, moj grad, ovdje sam se rodio, odrastao i proveo jedno od najljepših razdoblja u svojoj karijeri, tako da sam definitivno jako sretan. Jedva čekam početi ponovno, a sada ima i puno više navijača na tribinama, čemu se jako veselim.
Zaključno je Marko prokomentirao činjenicu da će u novom angažmanu za Dinamo nositi isti broj koji je nosio prije odlaska iz Maksimira: - Prije svega, htio bih se zahvaliti Hoxhi koji mi je prepustio broj 20. Nosio sam ga prije osam godina, vezan sam za njega, nosio sam ga kad god sam ga mogao, i još jednom veliko hvala Arbëru.