Priča nam jučer u rovinjskom hotelu Lone plavi centarfor Josip Drmić da se dobro odmorio u vrijeme stanke zbog Svjetskog prvenstva u Kataru. Veli da je više u Kataru pratio Vatrene, nego što je gledao reprezentaciju Švicarske, za koju je odigrao 35 utakmica i zabio 10 pogodaka.
- Uživao sam u euforiji koja je bila vezana uz hrvatsku reprezentaciju. Da, Švicarsku sam manje pratio. Gledao sam utakmicu Švicarske sa Srbijom i pratio sva događanja oko te utakmice. I nisam kao Švicarac ponosan na to jer tu se radilo o politici, a ne o nogometu - kaže nam Drmić.
Igra Vatrenih iz srca
Kad smo već pričali o reprezentaciji Švicarske, zanimalo nas je ima li još kakvih kontakata?
- Duže vrijeme nisam tamo, pa ih je sve manje i manje. Tri godine nisam bio u reprezentaciji, tako da se sve to izgubilo, udaljio sam se od svega.
Posebno je bio sretan što su njegovi suigrači iz Dinama bili tako dobri na Mundijalu.
- Na njih sam zaista jako ponosan. Jako mi je drago što su osvojili brončanu medalju. Jedino sam želio da Josip Šutalo igra više. Sretan sam zbog toga što je Petković zabio tako važan pogodak Brazilu. Za Livakovića nemam riječi, kako je branio zaslužio je biti najbolji vratar Svjetskog prvenstva. Mislav Oršić je također bio sjajan, donio je Hrvatskoj broncu svojim pogotkom, asistirao je Bruni za onaj pogodak protiv Brazila. Da samo znate kako sam navijao za Hrvatsku, kao najžešći navijač! Vatreni su pokazali nevjerojatnu želju, rekao bih i strašan inat, neviđeni momčadski duh, zaslužili su medalju, sve su zaslužili. Bilo je lijepo gledati Hrvatsku, igru koja je dolazila iz srca.
Oršić je otišao u Southampton, što ako se dogodi da iz Dinama ode netko od trojca ostalih reprezentativaca Livaković - J. Šutalo - Petković? Hoće li to biti preveliki hendikep?
- Neće biti problem, ali naravno da bi nam u tom slučaju nedostajala njihova kvaliteta. No, zaista imamo širok kadar, veliki potencijal. Pogledajte samo kako imamo dobre mlade igrače. Nisam trener, naravno, ali da jesam - ja bih ih forsirao. U njihovim očima vidim vatru! Naravno, sad pričamo o tome što bi bilo kad bi bilo jer otišao je samo Oršić. Ipak, Dinamo može jako dobro pokriti svaki izostanak. Jasno, s mladima treba biti strpljiv, ne treba ih odmah gledati kao na igrače koji će odmah udariti kao grom!
Usmjeravanje Rukavine
Pričajući o tim mladim dečkima s iskusnim Drmićem, dotakli smo se i mladog Gabriela Rukavine, mladića nevjerojatne brzine.
- Da, strašno je brz... Ali, tu brzinu treba usmjeriti. Nogomet je momčadski sport. Njegovu brzinu treba uklopiti u suradnju sa suigračima.
Najesen je zabio 8 pogodaka i ubilježio 5 asistencija u svim natjecanjima na Modre. Je li zadovoljan s tim brojkama?
- Nikad nisam zadovoljan, uvijek želim više jer znam da i mogu više. Ali, moram biti realan. S obzirom na situaciju i kako se sve odvijalo, mogu kazati da sam bio na dobrom putu. Kad gledam momčad, jako sam zadovoljan što smo na vrhu HNL-a, što smo igrali Ligu prvaka... Ali, ovaj Dinamo ima ogromnog prostora za napredak. Kao i ja.
Ima li u glavi neku brojku, koliko bi golova želio zabiti do kraja sezone?
- Ne, ne razmišljam o tome. Jasno mi je da je moj posao zabijanje golova. Imam želju da adekvatno odradim taj posao i da zabijam, ali neću si prije proljetnog dijela natjecanja postaviti nikakav brojčani cilj. Meni je najvažnije da se što bolje uklopim u momčad, da pomognem s iskustvom i znanjem mlađima i ostalima. Eto, sad ću vam otkriti kako sam bio sretan na onoj zadnjoj utakmici jeseni protiv Rijeke. Nakon što sam dva puta asistirao obuzeo me osjećaj kao da sam zabio dva gola.
Inače, upravo je Drmić zabio onaj pogodak Bodo/Glimtu, koji je Dinamo odveo u Ligi prvaka.
- Svi se sjećaju tog gola, ali nitko se ne sjeća - Dilavera! On je u toj utakmici dao sve od sebe. Dilaver je za mene bio heroj te utakmice koja nas je odvela u Ligu prvaka! Da, znam kad netko postigne gol, kao što sam tad postigao ja, svi kažu “vauuuu”. Nitko ne gleda onaj teški posao koji se radi na terenu. Takav posao, recimo, obavljaju Ademi, Ristovski... Na takvim utakmicama meni osobno više znači to, nego činjenica da zabijem gol.
Inače, o tome se baš i nije pisalo, Drmić je imao problema s koljenom, ali nikad nije pričao o tome, nikad taj majstor nije želio stvarati nekakav alibi.
- Mislim da svi znaju moju situaciju s tim koljenom. Moram dodatno raditi na tome. U ovoj stanci uložio sam u svoje tijelo, radio sam neke prevencije kako bih mogao odraditi svaki trening i izdržati cijelu sezonu.
HNL kao Liga prvaka
I je li sad sve u redu?
- Ha, svi koji me gledaju i koji gledaju Dinamo znaju da tu ima jedan napadač koji baš ne trči idealno, ha, ha, ha... Nije to neka tajna, ali radim na tome da sve bude u najboljem redu. Ja sam kao ratnik koji je malo ozlijeđen, ali uvijek se ide boriti do kraja.
Je li zadovoljan minutažom koju je imao u jesenskom dijelu sezone?
- Uvijek sam željan minutaže... Želim igrati što više. Zadovoljan? Kad je bilo koji čovjek zadovoljan u bilo kojem životnom segmentu? Stalno želiš više. Ili si gladan, ili si žedan... No, kad sve pogledam, mislim da sam imao dovoljno minuta u igri. Nikad se ne smije zaboraviti da igram u Dinamu, momčadi koja posjeduje ogromnu kvalitetu, ogroman broj igrača.
Prije starta proljeća Dinamo ima šest bodova prednosti i utakmicu manje od Hajduka. Hoće li to biti dovoljno za novi naslov prvaka?
- Hajduk nam jest najveći konkurent. Želim da ga - ugasimo! Ne smijemo mu dati niti jednu priliku da prodiše. Zato moramo pobjeđivati, ne dati im nadu da će nas sustići. Ni ostali ne spavaju. Da, znam da svi očekuju da ćemo osvojiti naslov prvaka, ali najteže je pobjeđivati i osvajati kad se to od vas očekuje kao nešto normalno. Zato se ne smijemo opustiti. Moramo biti oprezni. Moramo HNL na proljeće odigrati kao Ligu prvaka ako želimo uzeti naslov - zaključio je Drmić.