Priča nam Marko Bulat (22), nakon što je u Gorici zabio pogodak za Dinamo i dovršio utakmicu, odagnavši sve moguće misli o tome da bi momčad Rajka Vidovića mogla poravnati...
- Sam sam sebe ozlijedio na treningu! Noga mi se nekako zarotirala, propala u teren koji je bio mekan. Stradao je gležanj, počeo je naticati, srećom, s kosti je sve bilo u redu. Nije me bilo skoro mjesec i pol dana na travnjaku. Niti u treningu, niti u utakmicama. Hvala Bogu, sad sam se vratio, oporavak od ozljede se odužio. Duže nego se mislilo - kaže nam u uvodu Bulat.
Ni tablete nisu pomogle
Priča kako je uzimao i tablete, ali...
- Bez obzira na tablete, boljelo me i dalje. Nisam mogao igrati s takvom boli. Da vam budem iskren, mislio sam i igrati utakmicu s Betisom. Dobio sam injekcije, ali nisam nakon toga osjetio nogu, nije mi bilo ugodno. Kad noga utrne, nemate osjećaja, ne može se igrati. Ali, sad je sve u redu, vratio sam se na teren u prvenstvenoj pobjedi nad Hajdukom na Poljudu, dobio sam određenu minutažu i protiv Istre, a sad sam zabio i gol Gorici. Nije moglo bolje.
Taj pogodak u Turopolju bio je itekako važan...
- Taj gol za 2:0 zabetonirao je utakmicu. Znate, kad je ušao Jurić, kroz glavu mi je proletio film onog prošlog gostovanja protiv Gorice. Zabio je onda za pobjedu Goričana za 2:1. Neće valjda opet!? To mi je proletjelo kroz glavu. Mislio sam: “Samo da zabijemo još jedan”. Jer, imali smo šanse koje nismo zabili, a obično se događa da te suparnik kazni. I, eto, lopta je došla do mene, zabio sam ga i nitko sretniji od mene.
Govori nam o sjajnoj atmosferi koja vlada u Maksimiru:
- Baš smo prava klapa. Dobro igramo, pobjeđujemo. Stvarno je sve dobro, svi se super osjećamo. U toj trci za titulom sve je na nama. Ne ovisimo ni o kome drugome. Ako pobijedimo u svim utakmicama do kraja prvenstva, osvajamo naslov prvaka, mi smo ti koji će na kraju slaviti.
Ipak, bez obzira na to što je Dinamo u naletu, u isto takvom je i jedini konkurent Rijeka. Dečki Željka Sopića pobjeđuju, nitko im ne može zabiti gol, učinio je to u posljednje vrijeme jedino Dinamo u Maksimiru, iz jedanaesterca pogodio je Fran Brodić.
Sve im ide od noge
A zadnji pogodak iz igre Rijeka je primila 28. siječnja u pobjedi nad Hajdukom na Poljudu.
- Moram biti iskren i kazati da nisam očekivao baš tako dobru Rijeku na proljeće. Gledam svaku utakmicu Riječana, kad igraju prije ili poslije nas. Stvarno im ide sve od noge, imaju izvrsne individualce. Gledam tu utakmicu protiv Istre 1961 u Puli... Tvrda je, čvrsta, malo im ide, malo im ne ide. Onda lopta dođe do Pjace, koji napravi dar-mar, lopta dođe do Fruka, Devetak ne izbije glavom s linije i ode u gol. Na kraju zabije i Goda i to je bilo to.
Kad je Rijeka u pitanju, nešto je posebno želio naglasiti...
- Rijeci obrambeni igrači zabijaju kao na pokretnoj traci. Mislim da su zabili petnaestak golova. Goda, Galešić, Mitrović, Smolčić, Bogojević... Baš ih hoće. Trener Željko Sopić ih je dobro posložio, vjerojatno imaju nekakav specifični odnos s njim. To se itekako vidi na terenu. Stvarno su dobri. Međutim, iako ih nije teško pohvaliti, mi smo fokusirani na sebe.
Mogućnost kiksa
Mnogi drže da bi o naslovu prvaka mogao odlučiti baš derbi Rijeke i Dinama, 5. svibnja na Rujevici?
- To je točno, vidim i ja. Nekako svi misle da će o prvaku odlučiti baš taj derbi. Ali, i Rijeka i mi imamo puno mina na putu prema naslovu prvaka. Ne dao Bog, ali možemo mi kiksati. Može i Rijeka. Stoga, ne znam baš hoće li ta utakmica odlučiti prvenstvo. Makar, osobno bih htio da baš taj derbi odluči o naslovu. Neka se vidi tko je bolji u međusobnom okršaju, tko bude bolji neka pobijedi i taj je onda zaslužio naslov prvaka! Vjerujem da ćemo ti biti - mi.
U srijedu Dinamo igra protiv Varaždina onu zaostalu utakmicu. Kako sada igrate i izgledate, ne bi trebalo biti problema. Ili?
- Bitno jest da se nakon utakmice s Goricom brzo regeneriramo. Varaždin je dobra momčad. Tvrdi su, imaju dobrih individualaca, Belcar, Dabro, Postonjski je idealan za prekide. To sam sad ovako rekao iz prve ruke. Sjetite se samo one posljednje utakmice u Maksimiru, kad je Nevistić obranio jedanaesterac Dabri. Možda je čak ta Nevistićeva obrana sve okrenula u našu korist kad se radi o prvenstvu. Ipak, držim da će se u srijedu pitati nas. Ako budemo pravi, tri boda su naša.
Nakon Varaždina na programu je Lokomotiva, e ti su nezgodni za Dinamo. Dobili su vas ovog proljeća s 3:0, pa ste odigrali 2:2. Neugodni su ti dečki s Kajzerice...
- Lokomotiva je uvijek zeznut protivnik. Ljudi su nekad znali pričati da je to naš bratski klub. Daleko su oni od bratskog kluba, iskoristit će svaku priliku da nam zapapre, da nam uzmu bodove. Dobro da im nema Čopa, zabio nam je četiri gola u dvije utakmice. Sve ga je išlo. Što je god opalio, sve je ušlo u mrežu. Imaju puno brzih igrača, igraju na kontre i polukontre, opasni su, jako su opasni. Još ako se razbrani Čavlina na golu... Međutim, mi sada u utakmicu s Lokomotivom ulazimo u drugom ritmu, nije to više isto kao što je bilo u ove dvije utakmice kad su nam uzeli pet bodova. Sad lakše pobjeđujemo. Ulaze nam neki golovi koji prije nisu. No, nećemo sad više o Lokomotivi, prvo je na rasporedu Varaždin, na njih smo skroz fokusirani.
Bulat će nam za kraj kazati...
- Imali smo jako turbulentnu sezonu od samog starta. Mijenjali smo trenera, imali smo loših rezultata, ispali smo iz tri europska natjecanja na način za koji nisam vjerovao da nam se može dogoditi. Dupla kruna bi bila zato melem za sve, baš sve što nam se događalo ove sezone otišlo bi u zaborav. Svi mi u klubu s duplom bismo krunom prebrisali neugodnosti koje su nam se događale. Nama igračima bi porasla cijena na tržištu, posao ljudi u klubu bi se više cijenio - zaključio je Bulat.