Završio je prvi krug (od osam) reformirane Lige prvaka. Prve impresije, ali i stručne recenzije iznimno su povoljne. Svekoliko je razmišljanje da je "neslužbeno prvenstvo Europe", kako kroničari kolokvijalno nazivaju najprestižnije Uefino klupsko natjecanje - opravdalo očekivanja!

Otkako je 1992. ustanovljena Liga prvaka (kao svojevrsni evolucijski iskorak dotadašnjeg Kupa prvaka), Uefa je sustavno nadograđivala svoj najprofitabilniji brend. U natjecateljskom, ali i financijskom smislu. Tako je aktualno izdanje Lige prvaka doseglo brojku od 36 članova, uz nagradni fond od dvije milijarde i 437 milijuna eura.

Osobito je financijski aspekt Lige prvaka fascinantan. A upravo u novcu (napose u njegovoj količini) kriju se osnovni razlozi aktualne reforme ovog natjecanja. Nema nikakve dvojbe da je novoustanovljeni mastodont s 36 klubova svojevrsni ustupak zagovornicima elitne Superlige. Odnosno, ovo je najbezbolniji kompromis, kojim će ideja zatvorenog natjecanja najbogatijih klubova biti (do daljnjega) stavljena – ad acta. Istovremeno, Uefa je promocijom novog formata natjecanja ostavila privid i nadu autsajderima s "nogometne periferije" (poput zagrebačkog Dinama) da se mogu, barem formalno, naći u istoj rečenici s najvećim klubovima današnjice. Također, za očekivati je da bi simpatije navijačkog puka spram novog natjecanja mogle dodatno "olabaviti" pritisak tzv."velikih klubova" prema Uefi.

RONALD GORSIC Cropix

Politička dimenzija

Restauracija Lige prvaka ima i svoju političku dimenziju. Protiv amerikanizacije europskog sporta (što Superliga de facto jest) usprotivili su se i zastupnici Europskog parlamenta. Svojim su stavom izravno podržali politiku Uefe i Aleksandra Čeferina. Konačno, na platformi udruživanja "malih saveza" slovenski je odvjetnik i dobio većinsku potporu u predsjedničkoj kandidaturi za čelnika Uefe.

Aktualni model Lige prvaka privremeno otklanja animozitete i barem formalno sljubljuje interese većine klubova s nezajažljivim ambicijama nekolicine bogataša (u čijim projekcijama ideja Superlige vjerojatno nije zamrla). Pokušaj kolonizacije ostatka nogometne Europe od strane 30-ak najmoćnijih klubova predstavljao je do sada najveće iskušenje za razvoj, ali i opstojnost nogometnog sporta, kakvog poznajemo. Ovaj projekt svojevrsni je pacemaker za europski, a posredno i svjetski nogomet. Ta spoznaja važnija je od svih (prvotnih) dojmova, koje nam je ponudilo novo natjecanje.

Povećanje profita

A kako bi osnažili nagradni fond (za dodatnih 400-tinjak milijuna eura) idejni autori nove Lige prvaka pribjegli su tradicionalnom rješenju u ovakvim situacijama: povećali su broj utakmica! Tako će umjesto dosadašnjih šest, klubovi (u prvoj fazi) imati dvije utakmice više.

THOMAS COEX Afp

Neprijeporno, novi je model natjecanja donio više atraktivnosti, ali ugradio i dodatni "osigurač" glede regularnosti natjecanja. U razigravanju po skupinama često smo svjedočili situacijama da su pojedini klubovi već nakon tri utakmice izborili plasman u drugi krug, pa su treneri koristili tu "privilegiju" kako bi odmarali najbolje igrače i posredno narušavali draž, pa i regularnost natjecanja. Za očekivati je da će toga u aktualnom formatu biti puno manje, jer propozicije nalažu da prvih osam klubova ostvaruje izravno plasman u osminu finala dočim će sudionici plasirani od devete do 24. pozicije igrati repesaž (dodatne dvije utakmice) za nastavak natjecanja.

Dakako, ova Uefina priča ima svoje razdragano lice, ali i nešto manje sretno naličje. Naime, povećanje broja utakmica donosi opasnost od - "pobune robova". Latentno je nezadovoljstvo igrača zbog sve većeg broja utakmica tijekom sezone. Najbolji svjetski nogometaši danas odigraju u sezoni (za klub i reprezentaciju) preko 80 utakmica. To je čak i sa zdravstvenog aspekta problematično, jer se neprestano propitkuju granice tjelesne izdržljivosti. Razumljivo je stoga što nogometaši sve češće "dižu glas" i ne žele biti pokusni kunići u eksperimentima klupskih mecena i dužnosnika Fife i Uefe, kojima izvori ideja "o razvoju nogometa" još nisu presušili...

Prijeti li inflacija?

No, neki kroničari primjećuju kako bi najnovijom ekspanzijom Lige prvaka moglo doći od njene inflacije. Konzumenti od ove sezone tri dana u tjednu (utorak, srijeda i četvrtak) žive Ligu prvaka, iako doduše 2. kolo nudi samo utorak i srijedu, ali intencija je jasna. OK, većina ih smatra kako - Lige prvaka nikad dosta, ali nije i nezanemariv broj onih koji misle drugačije...

Što će biti s EL i KL?

A "neimari", koji skrbe o europskom nogometu ignoriraju još jednu opasnost. Naime, snaženjem Lige prvaka i financijskim "šopanjem" tustih računa najbogatijih klubova posve se zanemaruju preostala dva klupska natjecanja pod ingerencijom Uefe. Dovoljno je usporediti nagradne fondove. I dok je Liga prvaka "lovely jubbly" kako bi rekao legendarni Delboy, u Europskoj ligi će klubovi podijeliti 565 milijuna, a u Konferencijskoj svega 285 milijuna eura. Stoga je igranje u trećem razredu europskog nogometa (gdje "honorari jedva pokrivaju račune za struju i vodu") sve manje zanimljivo klubovima iz "petice". A upravo su predstavnici tih natjecanja svojevrsni jamac održivosti projekta Konferencijske lige.