U studenome 2018. godine u Jutarnjem sam objavio satiru s dvojicom Dinamovih top policajaca u naslovnim ulogama. U mojoj su se mašti Krešimir Antolić i Marijan Tomurad bacili u undercover operaciju prepisanu iz bilježnice inspektora Clouseaua, ili Franka Drebina, ili bilo kojeg policajca iz vica kojeg majka priroda baš i nije rasipnički častila pameću i bistrinom.
Sjedili su, dakle, njih dvojica - prvi bivši načelnik odjela Općeg kriminaliteta MUP-a, a drugi načelnik Zagrebačkog MUP-a - u starom Golfu na maksimirskom platou preko puta Zoološkog vrta i potamanili cijeli asortiman prhkih tijesta iz obližnjih pekarnica, strpljivo čekajući da se petorica tinejdžera sa sjeverne tribine napokon udruže u opasnu zločinačku organizaciju i upadnu u njihovu klopku.
Dotle je pod maksimirskim jugom, niti tristo metara dalje, Zdravko Mamić u furgon ubacivao tridesetak milijuna Dinamovih eura i palio prema slobodnom teritoriju Hercegovine, a izvjesni Franjo Varga, pokazat će se kasnije teški naturščik među hakerima, na istome mjestu tražio robusnije šljakere da mu pomognu u kombi smjestiti pogolem jacuzzi i hrpu različite informatičke opreme kupljene klupskom karticom. Policajci su, poanta je, u Dinamu godinama taborovali kako bi progonili vještice, tobože su ratovali s huliganima, a zapravo su snagom značke štitili kriminal.
Povod za tekst bilo je Antolićevo televizijsko sučeljavanje na N1 s Jurjem Ćošićem iz udruge Dinamo - to smo mi. Mamić je već bio zbrisao preko granice, ali Antolić u studiju nije imao problema braniti velikog šefa pozivajući se na presumpciju nevinosti te usput optužiti dio navijača da se "opsesivno odnose prema liku i djelu Zdravka Mamića". Ovaj nije tek napamet naučio protokol o postupanju u kriznim situacijama u Dinamu, pomislio sam tada gledajući samouvjeren nastup pred kamerama, on je Mamićev gromobran iz iskrenog uvjerenja.
Kada su proljetos do novinara počeli stizati prvi signali o nesporazumima i razmiricama između Antolića i Mamića, zbog gore navedenog odlučio sam da priči ne treba davati na važnosti: to samo dvojica bliskih suradnika puštaju maglu u javnost kako bi iza dimne zavjese mogli i dalje odigravati duple pasove i efikasno taliti milijunski plijen. Vijesti su, međutim, u nastavku priče postajale sve zaoštrenije i ubrzo ih više niste mogli ignorirati. Od nesporazuma i razmirica stigli smo do sukoba uslijed Antolićeva odbijanja zapovijedi, a onda i do rujanskog sastanka u Banjaluci. Na taj je čvenk Mamić stigao naoružan metlom, uvjeren da će u dva oštra poteza pomesti sa scene i Antolića i njegova zaštitnika Mirka Barišića te otvoriti prostor Damiru Zoriću i(li) Srećku Ferenčaku, svojim favoritima za njihove nasljednike u foteljama. Nije uspio, natrčao je na zid i shvatio da za povratak kontrole nad klubom mora režirati opsežniji ratni manevar, dakle prevrat u Skupštini.
Premda se u javnosti uvriježila interpretacija kako je Krešimir Antolić u Dinamo unovačen da kroji crne navijačke liste po želji Zdravka Mamića, oni s boljim uvidom kažu da je na mjesto šefa sigurnosti zapravo došao na poziv Zorana Mamića. 48-godišnji Antolić je generacijski bliži Mamiću junioru, znali su se iz grada po tko zna kojoj liniji i u nekom trenutku shvatili da imaju zajednički interes. Zasićen trčanjem za dilerima i narkomanima dojučerašnji policajac je u Dinamu prepoznao priliku za karijerno osvježenje uz visoku plaću. Na drugoj strani, braća Mamić u njemu su vidjela čovjeka od čijeg utjecaja i veza u policiji mogu samo profitirati.
Ambiciozan, prodoran i posvećen poslu Antolić se nakon izvjesnog vremena nametnuo kao kapacitet za nešto više od Mamićeva bodyguarda ili šefa za stadionsku higijenu. Nagrađen menadžerskim ugovorom ušao je u tročlanu klupsku Upravu, kao drugi potpisnik svih odluka koje se donose većinom od dva glasa. Nakon Zdravkova bijega u Međugorje njegov će utjecaj u klubu dramatično porasti i prerasti značaj drugog potpisnika. Dotad slijepo odane gazde Vlatka Peras i Amra Peternel kao Antolićeve najbliže suradnice malo pomalo u njemu počinju prepoznavati kompas ili barem vodiča za siguran hod kroz minsko polje potencijalnih kaznenih djela.
"Želite li stvarno potpisati ovu odluku? Jeste li svjesne rizika kojem se izlažete?", otkriva nam izvor kako je Antolić više puta sprečavao donošenje poslovno štetnih odluka. Dvije gospođe bi se tada zamislile i u više navrata odložile već pripremljenu kemijsku olovku.
Prijelomnica u priči, trenutak u kojem lojalni suradnik počinje meceni okretati leđa, odigrala se u ožujku 2021. godine potvrdom pravomoćne presude i 6,5-godišnje zatvorske kazne Zdravku Mamiću. Za trogodišnjeg staža u egzilu gazda je već razvio mehanizam za izvlačenje novca iz kluba kroz neprirodno pumpanje menadžerskih provizija prilikom transfera igrača. Dio tog novca, javna je tajna, slijevao se kroz famozni "rikverc" raznih agenata u Mamićeve džepove.
Definitivno je puklo kada je Antolić ljetos paralizirao užurbanu maksimirsku tržnicu na kojoj su se trebali zavrtjeti milijuni kroz kupovine Lukasa Kačavende (3 milijuna eura), Adriana Leona Barišića (2,3 mil. eura), Marka Pjace (višegodišnji ugovor uz milijun eura po sezoni), Bećira Omeragića itd.
"U Dinamu je samo jedno đubre, to je Antolić", pjenio se ražalovani gazda prije mjesec dana s mostarske presice pozivajući klupske zaposlenike da udruženim snagama niz stepenice bace njegova najbližeg suradnika i čovjeka čiji je broj prvi okrenuo dok je 2017. krvario pogođen puščanim metkom. "Ljubavi moja, pomozi, ranili su me, pogodili su me u nogu...", donio je Nacional u siječnju sadržaj tog paničnog vapaja.
Nakon sloma savezništva, a poglavito poslije prosinačke klupske Skupštine, Krešo Antolić prerastao je u malu medijsku zvijezdu. Preispitivale su se naširoko njegove metode i sve ukazuje da u filmskoj podjeli "good and bad cop" on nije onaj koji otpor slama nudeći čokoladice i bombone. Petero Dinamovih zaposlenika optužilo ga je za mobbing i diskriminaciju na radnom mjestu.
Još 2021. uočen je njegov iskričav smisao za regrutaciju talenata kada je na mjesto direktora klupskog poduzeća Plavi korner namjestio svojeg brata Tomislava, ali u moru maksimirskog nepotizma to se više i nije shvaćalo kao ozbiljan krimen.
Drugim riječima, iz ove kaotične maksimirske stvarnosti Antolić bi vjerojatno isplivao kao ultimativni pobjednik, samo da nema hipoteke iz prvih dana u klubu kada je zaratio s navijačima i u toj se borbi predstavio kao nepokolebljiv suparnik.
Shvativši da bez ruku navijačkih povjerenika u Skupštini gube utakmicu i vraćaju Mamića u igru, Mirko Barišić i suradnici na koncu su odlučili da je vrijeme za Antolićev izlazak iz kola. Uz vrlo pristojnu otpremninu (spekulira se o 100 tisuća eura) njegov brak s Dinamom završit će 8. ožujka, dan uoči Skupštine.
"Vjerujte, u hrvatskom klupskom nogometu trenutačno nema sposobnijeg sportskog radnika od Kreše Antolića", kaže nam usred zaglušujuće ratne bitke jedan od viđenijih logističara Barišićeve struje. Ta se struja nerado odriče čovjeka koji je izašao na crtu Mamiću i utabao stazu za sutrašnje otvaranje i demokratizaciju kluba.
Bili bi sretniji da je ostao u Upravi pored Darija Šimića, kao nekakav diskretni tutor i insajder koji je u međuvremenu ovladao tajnama nogometnog biznisa. Dovoljno razuman da shvati kako u Dinamu neće preživjeti u blizini neprijateljski raspoloženih navijača Antolić zatvara vrata Maksimira, ali čini to s oplemenjenim imidžem.
Onaj inspektor Clouseau iz prvog odlomka teksta sada napušta ring kao Harry Callahan, tip koji ne igra uvijek po pravilima, ali pobjeđuje uz onu nadmenu poruku - do you feel lucky, punk?
A kako je prljavi Harry nastupao u nastavcima, ne bi me šokiralo da prodornog i sposobnog Antolića sutra vidim u nekom sličnom filmu, samo na drugoj nogometnoj adresi...
POGLEDAJTE NOVU ‘VAR SOBU‘:
Što se sve događa u Osijeku i zbog čega Rene Poms uopće nije trebao biti trener slavonskog prvoligaša? Koju je veliku grešku HNS napravio u tom slučaju? Smjena trenera u Osijeku bila je glavna tema novog izdanja podcasta ‘VAR soba‘ s Ilijom Lončarevićem i Robertom Šolom. Pričali smo i o utakmicama četvrtfinala Kupa Hrvatske, promjeni sustava igre Hajduka te najavili 24. kolo SuperSport HNL.