U neka druga vremena, znali smo točno što se radi na dan odigravanja Dinamovih utakmica na gostovanjima. Doručak, ruksak na leđa pa prema gradu, bilo kojem, zavisno gdje je igrao zg-klub. Već zarana urednici su slali isti zahtjev; ‘dobro jutro, prošeći po gradu, pogledaj što rade BBB, uhvati i domaće navijače pa popričaj s njima‘.

Uz sebe smo imali i fotoreportera koji je u niskom startu bio spreman ovjekovječiti doživljaje. Bilo je zanimljivih događaja, žestokih sukoba, tučnjava, pravog cirkusa, ali bilo je i sasvim normalnih dana, kad se vrijeme u očekivanju utakmice provodilo u hedonističkim uživanjima na šankovima, smijehu, zezanciji i nogometnim pričama. Kad je bilo incidenata mogle su se napraviti priče na nekoliko stranica, u ovim drugim slučajevima, koje smo uvijek priželjkivali naravno, bilo je manje posla.

Ljepše je bilo čavrljati s nogometnim zaljubljenicima nego se smucati po gradu, trčati za neredima, pratiti sirene policijskih automobila i hitne pomoći. Evo, ide već 27. godina kako pratimo Dinamo na svim tim silnim gostovanjima, neke događaje smo već i zaboravili, hoće to s godinama. Ali sjetili smo se gostovanja u Pragu prije 15 godina, također su igrali Dinamo i Sparta. Sučelili su se u 1. kolu Kupa UEFA ujesen 2008. godine što je ujedno bila i zadnja stepenica prije ulaska u grupnu fazu natjecanja.

Bandićeva isprika

Nakon dvaju remija, 0:0 u Zagrebu i 3:3 u Pragu, dalje je prošao zagrebački klub zahvaljujući pogocima u gostima. Prije tog uzvrata, na ulicama Praga došlo je do tučnjave, prema podacima koje je tada isporučila češka policija, uhapšeno je oko 250 navijača Dinama. Jedan dio glavnog češkog grada bio je fino ‘preuređen‘. Nakon toga se čak i pokojni zagrebački gradonačelnik Milan Bandić ispričao svom praškom kolegi koji je tada bio na čelu grada.

To je bio jedan od onih dana kad smo na dan utakmice imali dosta posla, toliko da je čak u utakmica u kojoj je Dinamo prošao ostala nekako u drugom planu. Bilo je još takvih dana, ali kad smo već ovdje, podsjetili smo se baš toga.

Ima i još jedna priča iz Praga, ona se zbila 11 godina kasnije, kad je Dinamo igrao protiv Viktorije iz Plzena. Prolazili su neki plavi drukeri kroz glavni grad Češke, a to je bilo dovoljno dobro upozorenje menadžeru najstarije češke pivnice Flek, gdje su studenti osnovali Hajduk. Tog dana, kad je društvo iz Zagreba prolazilo kroz Prag, u pivnici su skinuli grb Hajduka koji tamo uvijek stoji. Zlu ne trebalo...

Čuđenje čeških kolega

Ali to su sad već priče iz davnina. Nakon događaja u Ateni, Dinamovi navijači više ne mogu na gostovanja. Radi se naravno o BBB-ima.

Naravno, nikad se ne može znati je li se netko odlučio za dolazak u Prag, ima onih koji ne poštuju ograničenja. Već po navici, iako ovoga puta urednik nije slao nikakve zahtjeve kad se radi o navijačima, prošetali smo se gradom, vrtjeli se malo po centru, nismo vidjeli nikoga s bilo kakvim obilježjima Dinama, pa ni one dečke odjevene u crno, omiljenu boju ultrasa. Iskreno, nismo uopće moglo zamijetiti da se igra bilo kakva utakmica, nismo vidjeli nikoga niti u Spartinim obilježjima. Niti smo mogli zamijetiti da se u praškim pivnicama nešto bitno povećala potrošnja piva. Grad je živio svojim svakodnevnim životom. Dobro, vjerojatno su se prije samog početka utakmice napunile pivnice u okolici stadiona.

Koji je istini za volju, ostao isti kao prije 15 godina. Ima svoj šarm, prima oko 19 tisuća gledatelja, večer prije kad smo bili na press konferenciji Sergeja Jakirovića, kazali su nam domaćini da bi trebao biti pun. I da, na toj presici bila su samo četiri hrvatska novinara. Dvojica iz Hanza Medije, te po kolega iz Germanijaka i Hrvatskog radija.

Samo na usporedbu, na gostovanju Sparte u Zagrebu, bilo je dvadesetak čeških novinara, bilo ih je toliko da je ljubazni Dinamo, želeći tolikom broju kolega osigurati adekvatan smještaj i mogućnost za rad, njih stavio u glavnu novinarsku ložu. Nismo se ljutili, jer kad ih je došlo toliko, neka ih... Eto, kakva su vremena došla. Opet smo sjetili te utakmice u Pragu prije 15 godina. Tada je na je na utakmicu stiglo više od desetak hrvatskih novinara. Češki kolege su se čudile kako nas je tako malo, pitali nas; ‘zar u Hrvatskoj Dinamo baš ne zanima previše ljudi‘? Objasnili smo da nije do zanimanja za Dinamo.