Nakon devet godina “izgnanstva”, na Valentinovo 14. veljače 2000. godine, maksimirskom je klubu vraćeno ime Dinamo. Croatia je postala dio povijesti, baš kao i ona neprirodna tvorevina HAŠK-Građanski prije Croatije.
Tajnim su glasanjem 44 nazočna zastupnika Skupštine kluba prije 24 godine odlučili o povratku “svetoga imena”, samo je jedan zastupnik bio za kompromisno ime Dinamo Croatia, svi su ostali svoj glas dali za Dinamo...
- Preplavio me čudan osjećaj, sve je bilo ekspresno okončano i sad se osjećam pomalo prazno - govorio je tada Dinamov sportski direktor, Velimir Zajec, koji je došao pred navijače i obznanio im odluku Skupštine, uzviknuvši podignutih ruku:
- Imamo Dinamo!
Trijumf BBB-a
Oko tri tisuće Bad Blue Boysa slavilo je ispod zapadne tribine svoju najveću i najvredniju pobjedu nakon što su cijeli tijek Skupštine pratili pjevanjem i navijanjem.
U jednom je trenutku izbila i tučnjava između navijača i policije, no sve se brzo smirilo, ozračje je tog ponedjeljka predvečer bilo kao da se u Maksimiru igra derbi, palile su baklje, a navijači su donijeli i transparent na kojem je pisalo “Kako je dobro vidjeti te opet...”
Napokon, nakon devet dugih godina čekanja i borbe za povratak Dinamova imena...
Slavilo se u brojnim zagrebačkim kafićima i restoranima, a Zajec je u “sitnim satima” bio i slučajna žrtva jedne fešte u kultnom restoranu Domagoj u krugu stadiona. Doletjela mu je, naime, pepeljara u glavu i na Hitnoj je potom dobio četiri šava. A već sljedećeg jutra na maksimirskom stadionu su se užurbano mijenjali dotadašnji klupski simboli - skinuta je ploča s natpisom “Nogometni klub Croatia”, nestali su i veliki grbovi s lavovima koji su krasili plave hodnike, a “malo d” ponosno se vratilo na svako vidljivo mjesto. Kao da Croatije nikada nije ni bilo...
Komentari (0)
Komentiraj