Treneri Damir Krznar, Željko Kopić i Ante Čačić, koji su vodili Modre u šampionskoj sezoni te se tako upisali na listu stručnjaka koji su u Dinamovu bogatu riznicu donijeli novi veliki trofej, koristili su ove sezone u prvenstvu usluge 33 nogometaša. Neki od njih više nisu u Maksimiru, Mario Gavranović, Lovro Majer, Lirim Kastrati, Marin Leovac, Duje Čop, Kristijan Jakić i Francois Moubandje sezonu nisu okončali u dresu Dinama, ali su barem minimalnom minutažom sudjelovali u modrom pohodu na naslov i tako zaslužili da ih se upiše kao slavodobitnike u Dinamovoj 23. tituli prvaka Hrvatske.
Čudesan doseg Ademija
S ta 33 igračka naslova igrača kojima se piše osvojeni trofej, dinamovci iz šampionskog kadra u sezoni 2021./22. došli su do brojke od 202 klupska trofeja u svojim karijerama. Uistinu fantastičan doseg, uostalom i jedan od važnih faktora u novom pohodu na nogometnu Dinaru. Znaju Modri kako se osvajaju naslovi, ponovno su uspjeli iako u brojnim utakmicama nisu briljirali. Šampionski gen opet je presudio.
Kriterij je, kao i uvijek, podložan raspravi, u ovom izračunu upisani su trofeji svim igračima koji su u bilo kojem trenutku u sezoni nastupili za momčad koja je u konačnici došla do nekog pehara.
Prvi među jednakima je Arijan Ademi, Dinamov kapetan koji je stavio potpis i na 20. trofej u karijeri. Sve ih je redom osvojio kao igrač Dinama. U Maksimir je stigao 2010. iz Dinama, titule najbolje momčadi Prve HNL osvajao od 2011. do 2016. pa od 2018. do 2022. Što je, u konačnici, 11 naslova prvaka Hrvatske. Onaj koji fali, 2017. godine, nije ni mogao uzeti jer je tu sezonu propustio zbog suspenzije. Da je tada bio u kadru, nije nemoguće da Dinamo ne bi dopustio Rijeci da ostvari senzacionalni pothvat, uzme i prvenstvo i Hrvatski kup. Ademi je s Dinamom uzeo i šest Kupova te tri Superkupa. Čudesan doseg najtrofejnijeg igrača u povijesti zagrebačkog velikana.
Gavranović je počeo sezonu u Dinamu i današnji član Kayserispora može se pohvaliti s već 13. trofejom u karijeri, isto kao i Emir Dilaver, koji je i četvrtu sezonu zaredom igrač Dinama, s time da je u sezonama 2020./21. i 2021./22. bio i u Rizesporu, dok je Amer Gojak sada na 12. Za razliku od Gavranovića i Dilavera, okrunjenima i u inozemstvu, Gojak je slavio pehare isključivo s Dinamom. Marin Leovac, od početka godine član Osijeka, deseti je put bio momčadi koja je uzela pehar, budući da je u Dinamovom dresu odradio četiri ligaška dvoboja ove sezone. Nju će, pak, četvorica dinamovaca pamtiti kao prvu u karijeri u kojoj su uzeli trofej. Premijerne titule upisali su Petar Bočkaj, Marko Bulat, Deni Jurić i Dario Špikić.
Šestorica s pet zaredom
Dvosjekli mač je imati u momčadi igrače koji su u klubu već dugi niz godina, jer kod mnogih od njih sigurno dolazi do zasićenja i samim time pada motiva, ali stvaranje uspješne momčadi ne ide preko noći i zato je bitno da igrači zajedno provedu puno vremena kako bi njihove prezentacije bile na višoj razini. Ni to ne treba zanemariti pri postavljanju ključnog pitanja “zašto je Dinamo na kraju bio bolji od Hajduka?”.
Uz otišlog Gavranovića, još su petorica Dinamovih igrača, Ademi, Gojak, Dominik Livaković, Dino Perić i Danijel Zagorac, upisali barem jedan nastup i u petoj uzastopnoj sezoni u kojoj je Dinamo osvojio naslov prvaka. Još sedmorica igrača slavila su u četvrtoj sezoni zaredom, trojica u trećoj, devetorica u drugoj... U Hajduk su, podsjetimo, Filip Krovinović, Lukas Grgić, Gergo Lovrencsics, Josip Elez, Jan Mlakar, Ferro, Dario Melnjak, Nikola Katić... uz povratnike Nikolu Kalinića, Dinu Mikanovića i Josipa Vukovića, došli tek ove sezone, a Lovre Kalinić i Marko Livaja vratili su se početkom 2021. godine. Bio je Hajduk jako blizu, ali ništa ne ide preko noći.