U bogatoj i uspješnoj trenerskoj karijeri, današnji izbornik Omana, Branko Ivanković, u tri je navrata sjedio na Dinamovoj klupi. I dobro zna kakvu težinu i odgovornost donosi ta funkcija, život je to pod svakodnevnim pritiskom i klub poput Dinama uvijek je “samo jedan poraz od krize”. A Plavi su sad, nakon dva uzastopna poraza praktički bez ispaljenog metka, zaronili u krizu. Igre i rezultata. K tome, kriza međuljudskih odnosa u klupskome vodstvu, kao i povlačenja pogrešnih poteza, ionako traje već mjesecima.
Nakon sramotnog poraza u Prištini, Ivanković je ovako secirao aktualnu situaciju u maksimirskom klubu:
- Taj je poraz zapravo samo posljedica svega što se događalo posljednjih mjeseci. Činilo se da je nova garnitura ljudi puna elana preuzela funkcije, međutim izgleda da neke stvari nisu bile od početka postavljene na svoja mjesta. Konkretno, ostalo je nejasno tko o čemu odlučuje, tko je za što zadužen. A to onda automatizmom povlači i nedostatak odgovornosti za ono što je napravljeno - rekao je Ivanković .
Potom je nastavio:
- Kad trener dođe u klub, odmah preuzima odgovornost za svlačionicu, za igru i rezultat. A isto tako mora postojati odgovornost i na višim razinama klupskoga djelovanja, u salonima, u kojima se, povlačenjem dobrih ili loših poteza, zapravo kroji budućnost kluba. U tom dijelu nije bila uspostavljena hijerarhija, koja imperativno mora postojati.
Slažete li se da je ljetni prijelazni rok bio jedan od najgorih u Dinamovoj povijesti?
- Mnogo je toga ostalo nedefinirano, pa je stoga i prijelazni rok bio takav kakav jest. Bilo je dosta lutanja i nesigurnosti, nije bilo dobrog “skautinga” i nevjerojatan je podatak da je od svih dovedenih igrača samo Vidović postao starter! Mihajličenko je igrao silom (ne)prilika, ostali ne postoje ni na mapi. Očito je da nije bilo jedinstva, ni vizije, u ljetnom prijelaznom roku. A uvijek treba znati kako je i najlošiji plan bolji nego nikakav plan. Čini se da ništa nije bilo isplanirano, previše se koncentracije trošilo na unutarnje “igre”, na borbu za (pre)vlast. I onda je logično da na kraju pati ono najvažnije, pate trener i momčad, jer je priprema za novu sezonu, temeljena na odabiru igrača, bila loše odrađena. K tome, promjene u klupskome vrhu, uvijek donose i nervozu u svlačionici. Jer, igrači tada počnu strahovati za svoj status. Proljetos je Dinamo imao komfornu situaciju, a onda se dogodila ožujska Skupština koja je donijela i nove ljude u Upravi, bile su izrečene i neke riječi koje su uznemirile igrače (smanjivanje ugovora, op. a.), pa je Dinamo vrlo brzo u ovih nekoliko mjeseci došao u nimalo dobru situaciju.
Koliko je realna opasnost da ova sezona Plavih završi fijaskom?
- Objektivno gledajući, ta je opasnost realna. Uostalom, i prošle je sezone, koja je ujesen bila kudikamo mirnija i uspješnija nego ova, gotovo do zadnjega kola bilo upitno osvajanje naslova. I da Hajduk nije “kiksao” tamo gdje nije smio, moglo je sve otići k vragu. Trenutačno je najbolnija spoznaja da Dinamo na posljednje dvije utakmice nije stvorio ni jednu jedinu priliku za pogodak! I to mora najviše zabrinjavati. Jer, porazi se događaju, sastavni su dio sporta, može se dobro igrati, ne iskoristiti veliki broj prigoda i onda stigne neki “zalutali metak” i doživiš poraz. I idemo dalje, to je sport... Ali, Dinamo je u ove dvije utakmice pokazao jedan drugi, veliki problem. Nije bilo strasti, entuzijazma i energije u toj momčadi. Istina, kod nekih se igrača to vidjelo i osjetila se želja, ali momčad u cjelini nije to pokazivala. No, unatoč svemu, još uvijek smatram da Dinamo ima najbolji igrački kadar i da je favorit broj jedan za osvajanje naslova. To, dakako, ne znači da će biti prvi, ali je i dalje glavni favorit.
Može li Dinamo s Jakirovićem na klupi pronaći izlaz iz krize?
- Čim se već sad, nakon što je na klupi proveo samo mjesec i pol, počinje razgovarati o treneru, dokaz je to vrlo teške situacije u kojoj se klub nalazi. Igrači sve to, naime, osjećaju, svaki “šapat” iz kluba i medija, koji obično prenose stavove klupskoga vodstva, unosi nervozu i neugodnu situaciju. I za trenera i za igrače. Klub u ovakvim olovnim vremenima mora javno stati iza trenera, dati mu potporu, te jedinstveno i kristalno jasno svima pokazati da neće biti nikakvih trenerskih promjena. Igrači uvijek lakše dišu kad se pogurne teza kako je trener kriv za sve, tada skidaju sa sebe odgovornost. Međutim, kad klub stane iza trenera, onda to izravno utječe i na igrače, koji postaju svjesni da će i za njihove pogreške biti sve manje tolerancije.
U nešto više od pola godine na Dinamovoj su se klupi izmijenila čak trojica trenera (Čačić, Bišćan i Jakirović), ostaje dojam da se, zbog lutanja klupskoga vodstva, prebrzo i prelako postaje Dinamov trener?
- Apsolutno se slažem! Shvaćam da trener, kad dobije Dinamov poziv, žuri i juri u Maksimir i prihvaća taj poziv! No, njihov kratki rok trajanja pokazuje da takvi treneri nisu još do kraja izučili zanat i nisu spremni za tako velik zalogaj kakav je Dinamo. Znam to dobro i iz vlastitoga iskustva. Prelako se postaje Dinamov trener, ali se i Dinamo prelako rješava trenera! A to je također potvrda dvorskih borba - kaže Ivanković.
I to je doista tako. Uostalom, nije li Ante Čačić proljetos smijenjen nakon poraza u Šibeniku u Kupu, nakon utakmice koju je Dinamo solidno odigrao i trebao je nakon prvoga poluvremena voditi s tri-četiri pogotka razlike? Međutim, nije iskoristio svoje prilike, a onda je u sudačkoj nadoknadi stigla kazna i poraz.
Za usporedbu, u posljednje dvije utakmice, Dinamo nije stvorio ni jednu jedinu šansu. A Čačić je onda “odletio” i zbog toga što je nova vladajuća garnitura nakanila povući neki potez da pokaže kako dolaze neka nova vremena. Zasad tmurna, jer u ovih je nekoliko mjeseci klupski ugled teško narušen promašenom transfernom politikom, promašenom Ligom prvaka i Europskom ligom, te prištinskom blamažom u Konferencijskoj ligi.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....