Slovan nije ni blizu kvalitete Dinama, ovo su tri ključna faktora za pobjedu Modrih u Bratislavi

Nekad djeluje zbilja čudno kako je u našem podneblju promjena stavova, promišljanja i odjeka podložna brzim mijenama. Dinamo u svojoj dominantnoj HR zbilji to živi s manje stresa upravo zato jer je dominantan i sposoban kroz sezonu kompenzirati slabije faze. U Europi je to intenzivnijeg gore-dole doživljaja, a što je Dinamova sudba u prva tri kola LP-a zorno pokazala.

Debaklu s Bayernom odgovorilo se potresom u eteru i posljedično na klupi. Onda se remijem s okusom pobjede protiv Monaca osjetio euforični tresak. Nakon pobjede u Salzburgu prešlo se u računice proljeća u Ligi prvaka i “velikih šansi za povijesne iskorake”. Ono, može se propitivati učinak u jednoj ili manjoj seriji utakmici, ali opet, takve crno-bijele percepcije moći i vrijednosti modrog sastava jednostavno su neozbiljne...

Pred gostovanje u Bratislavi atmosfera u okruženju Modrih je u tretmanu očekivanja pobjede. Tu se reflektira argument dobrih igara s Monacom i Red Bullom, a pritom zanemaruje ono što se do tih bodova potenciralo, a to su slabosti u SHNL-u. Jesu li te slabosti u domaćoj ligi baš svaki put stvar nekvalitetnog pristupa? Nije nam se tako učinilo...

Koja bi “pristupna” priča mogla biti u Bratislava, prije prve utakmice u Ligi prvaka, gdje je domaće okruženje jasno definirano kako “treba pobijediti”? Stvari se mogu nagovijestiti prošlim iskustvima. Prije svega, Dinamo kad igra Ligu prvaka po običaju ima teže “noge” u domaćoj ligi. Dovoljno se prisjetiti uspješne prve europske ere Nenada Bjelice s Dinamom (2018.-2020.). I tada je dobar eurotrend pratila neuvjerljivost u domaćoj ligi. Može se to razumjeti i zbog napora europskih ispita te imperativa na domaćem terenu, pri čemu je ključno pobjednički odraditi HNL, a onda se fokusirati na Europu. Epilozi, u HNL-u i EU, ukazuju da je tada Bjelica to znao uskladiti. Ovaj put je razlika u tome da je preuzeo momčad u hodu, koja je selekcionirana po postavkama bivšeg trenera i mora se usporedo “otkrivati” kako je prilagoditi svojoj doktrini, a da je totalno ne preokrene. Za sada omjeri daju naslutiti pozitivu u Europi, a prihvatljivost u HNL-u.

Dinamo zato u Bratislavi mora pristupiti dvoboju kao da igra kod Monaca ili Red Bulla. U oba ta susreta Modri su ušli poniznog stava, kompaktno i homogeno, fokusirano i pozitivno napeto s obzirom na rizike. Kad su uhvatili mjeru suparnika, dinamovci su se razigrali i upisali dobitne rezultate. Slovan nema ni klasu Dinama, a kamoli Monaca. Izgubili su sve tri utakmice (Celtic, City, Girona), postigli 1 i primili 11 pogodaka. Obrana im je najslabiji dio momčadi, a prema naprijed su najbolje vrednovani. Ukoliko Dinamo s tim postavkama uđe u utakmicu, onda bi mogao uroniti u probleme kao s Osijekom ili Istrom. Jedan od razloga tih problema je da Dinamu teže ide na postavljenu obranu, u odnosu na (euro) takmace koje čeka u čvrstom bloku i onda kroz (polu)kontre (i s kombinatornim a ne samo brzim načinom) traži završnicu. Modri se tada razigraju jer imaju više prostora, a razvlačenjem linija suparnika stvaraju si i više vremena za kontrolu lopte i gradnju igre. To je i važan faktor Bjeličine eurouspješnosti iz prve ere s Dinamom.

U Bratislavi Modri trebaju ići s takvim stavom. Kao što je bilo s Monacom, i kako se sukladno ipak slabijem drugom suparniku, RB-u, dominiralo u Salzburgu. Taj gard, čvrsto i taktički disciplinirano, homogeno, temelj je dobitne ambicije protiv Slovana. Pri čemu ne znači da je to imperativno pobjeda. Svaki drugi stav, baziran na slabostima domaćina i dosadašnjim rezultatima, odveo bi Dinamo bliže porazu.