Ljetni prijelazni rok u HNL-u započeo je 26. lipnja, a trajao je do 5. rujna. U tom "prozoru", prvi puta kao frontmen, Dinamo je "vodio" Marko Marić, uz suradnju s Velimirom Zajecom, kao i tadašnjim trenerom Sergejem Jakirovićem. Nacrt se vodio idejom primarnog ojačanja krilnih pozicija, kao i obrambenog dijela momčadi.
U skladu s time, "modri" su doveli čak devet igrača, uz otkup jednog igrača na posudbi. Redom su, dakle, u Maksimir stigli Juan Córdoba, Marko Pjaca, Raúl Torrente, Samy Mmaee, Ivan Filipović, Nathanaël Mbuku te Jan Oliveras (posudba), od Lokomotive je otkupljen Lukas Kačavenda, a Nikola Čavlina je odmah po dolasku proslijeđen na posudbu u redove Osijeka.
Gdje svrstati Cordobu?
Prema dostupnim informacijama, Dinamo je na ime transfera platio 5,1 milijun eura, uz podatak kako nije objavljeno koliko je stajao prelazak Mbukua iz Augsburga. Nakon odigranih 20 utakmica ove sezone u svim natjecanjima, pitanje glasi: što je, doista, Dinamo radio ovoga ljeta?
Zaključak, pritom, ne može biti konačan. Koncem ljeta, recimo, mnogi su Marićev posao kitili superlativima, da bi unazad mjesec dana počeli okretati priču kako "to možda i nije baš tako". Prelasci iz krajnosti u krajnost jesu hrvatski specijalitet, ali bez validnih argumenata stvar su, konačno, subjektivnog dojma. Sammy Mmaee je najbolji primjer: tamo krajem kolovoza bio je "Sergio Ramos", a sada je "Harry Maguire". Za Cordobu će se također reći da je promašaj, iako Kolumbijac u niti 500 minuta za "modre" ima jedan gol i tri asista. Da se radi o igraču "xy", rekli bismo da je to sasvim solidna statistika, pogotovo za tipa koji je stigao iz drugog kontinenta i treba mu vremena za adaptaciju. Evo vam konačno primjer Mbappéa u Realu...
Torrente je, pak, brzo dočekan kao igrač za kojeg se vidi zašto ga se Granada željela riješiti, da bi, eto, dolaskom Bjelice procvao i izrastao u vrlo stabilnu kariku Dinamove obrane. Mbuku nije bio niti na mapi, a sada u dva krnja nastupa pokazuje da "ima nešto". Možemo tako unedogled...
Uglavnom, podosta o stvarnom stanju stvari trebaju reći i treneri Jakirović te Bjelica, koji s tim igračima svakodnevno rade.
Za konačnu ocjenu trebat će još vremena, no ako tražimo one najkonkretnije zaključke onda možemo reći da je Marić apsolutno pogodio s Pjacom, što dokazuje i dojam, ali i brojke. A, važno je naglasiti, radi se o čovjeku kojemu ne treba prilagodba, jer se vratio - doma.
Bjelici fali igrača
Naglasit će se ujedno kao pogodak i ostanak Petkovića te Baturine i Sučića, iako, ruku na srce, kod potonjeg velike zasluge idu i - Izvršnom odboru, s obzirom na to da je to tijelo nastavno na odredbu o transferima većima od tri milijuna eura, moralo izglasati odbijenicu Comu. Tražeći, ujedno, minuse, lako je detektirati kako se tražilo pojačanje na lijevom beku, a mahom je tu poziciju dosad zaposjeo - desni bek Pierre Gabriel, dok se još uvijek nije donijela odluka hoće li se ići u otkup Ogiware, kojem pozajmica istječe u siječnju, a Oliveras dosad nije zabilježio niti jednu službenu minutu. O bekovskom problemu, ponešto je kazao i Bjelica u intervjuu za Jutarnji prije dva tjedna... Drugi evidentni minus je manjak treće napadačke opcije, pogotovo jer je klub pustio Brodića u Ujpest, a pritom nije našao adekvatnu zamjenu. Kada pričamo i o trećoj upitnoj poziciji, odnosno manjku kvalitetnih alternacija za Mišića na poziciji "šestice", Dinamo je gledao prema Elšniku, koji je produljio u C. zvezdu, nije razmatrao povratak besplatnog Šunjića, a dosad, kako stvari stoje, nije imao niti još nema dovoljno hrabrosti u pravu vatru gurnuti iznimno talentiranog Branka Pavića.
Nakon svega, za podvući crtu i postaviti konačnu dijagnozu, potrebno je ipak još vremena.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....