- Milan je, za razliku od Chelseaja, bio na 100 posto, a igrači Dinama, nažalost, u HNL-u nemaju se prilike sresti s takvom razinom intenziteta, agresivnosti, tempa i ritma kao u Ligi prvaka, pa onda protiv momčadi razine prvaka Italije kasne u duelima i reakcijama. Kasne djelić sekunde, ali taj djelić sekunde je presudan, tako je naš trenerski senator Ilija Lončarević u našem Sportcastu i tako objasnio suštinske razloge posrtaja modrih kod crveno-crnih.
I dodao: - Jamčim vam, kada bi 15-16 glavnih igrača Dinama poslali na godinu dana u neku od Liga petice, pa da se onda nakon toga vrate u Maksimir, oni bi mogli parirati TOP europskim momčadima! Ovako ipak uglavnom ne mogu...
Pogledajte podcast:
Secirajući pojedinačne izvedbe dinamovaca u Lombardiji, Lončarević je ustvrdio: - Vezna je linija bila dosta propusna. I inače su u Dinamu dosta osiromašili vezu, s klupe je mogao ući jedino Baturina, nije mi jasno to puštanje Gojaka, bez obzira u kakvom je stanju bio zadnje dvije-tri sezone... Šutalo? Da, pogriješio je kod penala, ali ja bi kao trener pet puta radije imao takvog stopera nego nekog koji igra bez imalo rizika. Samo treba naučiti da je ponekad u redu nabiti i loptu na tribinu, ako su na tom stadionu to mogli nekad raditi i Maldini i Baresi, onda može i on! Ali, sada ga osuđivati zbog jedne ili dvije pogreške... Pa po toj je logici Klopp već neko vrijeme Van Dijka trebao preseliti ne na klupu, već na tribine, tvrdi Lončarević.
Vrlo je zanimljiva i Ilijina analiza lika i djela Brune Petkovića: - Nije mi problem hoće li on igrati devetku i li desetku, on je po talentu daleko najbolji hrvatski napadač, ali samo uz dva uvjeta. Prvi: mora početi puno više trčati! Drugi, on 90 posto lopti prima u mjestu, okrenut leđima golu, u Ligi prvaka su mu jedan ili dvojica suparničkih stopera već na leđima, suci toleriraju sitne prekršaje i on veliku većinu tih lopti izgubi. Čast perfektnoj asistenciji Oršiću, ali na toj razini ne može se tako...
Pričao je Lončarević u emisiji i o njemu neshvatljivom potezu Hajduka s Dambrauskasom, razlozima Rijekinog strmoglavog poniranja, previranjima u Osijeku (‘Tomić je bio u pravu, niti ja ne bih preuzeo momčad, a da kraj sebe nemam svoje ljude‘), o Vatrenima u Kataru (‘četvrtfinale bi bilo lijepo čudo, polufinale veliko čudo‘), a otkrio je i svoja, kao i uvijek, intrigantna razmišljanja o Anti Čačiću...