Otkuda su Topići? Tako smo startali u razgovor s velikom nadom Dinama, otkrićem Igora Bišćana, Franom Topićem (19) koji nije skidao smiješak s lica za vrijeme cijelog razgovora.
- Djed s tatine strane je rodom iz Dragočaja, mjesta u sastavu Banjaluke, tatina majka je iz Tomislavgrada, a s mamine strane svi su iz Posušja - priča nam o svom obiteljskom stablu iznimno simpatični i elokventni mladić.
Razgovarali smo o tome kako je uopće stigao u Maksimir. Zbilo se to prije godinu i pol dana.
- Taman sam počeo juniorsku ligu u Sesvetama, nakon nekog vremena sam prebačen u seniore. Tu sam odradio nekoliko utakmica, a onda je stigla stanka, kraj polusezone. Tad je stigla ponuda iz Dinama. U Sesvetama se borilo za ostanak, nije bila baš dobra situacija za mlade igrače. Pa sam otišao u Dinamo, do kraja odradio juniorsku ligu sa starijima, malo više od pola godine s juniorima svog godišta, i eto me sad u seniorima.
Tko vas je prepoznao i preporučio Dinamu?
- Dinamu me preporučio trener Jozo Bandić. Tada je bio trener juniora, on me prepoznao. Njemu ide većina zasluga što sam sad u Dinamu.
Imate li nogometnog uzora?
- Mislite li po mom stilu igre ili po tome koji mi se napadač sviđa?
Svejedno...
- Meni se sviđaju napadači poteza. Ovakvi kakav je Bruno Petković! Sviđa mi se i Bernardo Silva... Da, i on je igrač poteza. Volim opušteno igrati, bez pritiska, napraviti potez koji nije po šablonama.
Kakve savjete vam daje Bruno Petković za kojega kažete da vam je uzor po stilu igre?
- Kaže mi da se opustim i da igram uvijek na sto posto.
Mislite li da ste vi u Dinamu nasljednik Petkovića?
- Daj Bože da budem nasljednik Brune Petkovića! Njegova karijera je super. Sve što je napravio u Dinamu i reprezentaciji je fenomenalno. Bilo bi sjajno da dođem blizu njegove karijere. Bio bih jako sretan kad bih mogao napraviti karijeru kao Petković.
Kako je to izgledalo kad ste prvi put saznali da ste priključeni prvoj momčadi? Je li vam to izravno rekao Bišćan ili je sve išlo preko posrednika?
- Tog dana sam ujutro odradio trening s juniorima. To je bilo prije Uskrsa. Planirao sam za Uskrs, za vikend, otići do svojih u Posušje. Spremio sam sve stvari, putne torbe su bile zatvorene, čekale pred vratima. Ali nakon treninga mi je trener Ivan Senzen kazao da me Igor Bišćan želi vidjeti na treningu prve momčadi. Tako da sam proslavio Uskrs u Zagrebu, ali bio mi je to najdraži Uskrs. Stvarno nisam žalio što nisam otišao u Posušje, ha, ha, ha....
Vaša prva utakmica za Dinamo bila je i prva Igora Bišćana na klupi Dinama. Bilo je to protiv Lokomotive, 8. travnja. Jeste li znali da ćete debitirati?
- Nadao sam se svih devedeset minuta da ću ući u igru. Zagrijavao sam se, taman sam bio gotov, a pomoćni trener Ante Tomić mi tada kaže da sjednem na klupu. Mislio sam, to je to, ne ulazim u igru, bit će drugi put. A onda mi je Igor Bišćan kazao “hajde, spremaj se, ulaziš”. Za dvije sekunde sam bio spreman. Igrao sam minutu, ali to je bila moja velika minuta.
Onda je kazao...
- Ali ipak najviše pamtim utakmicu na Poljudu s Hajdukom. Igrao sam u udarnoj postavi u utakmici u kojoj smo potvrdili naslov prvaka. To što sam doživio u Splitu pripada u one nezaboravne događaje za cijeli život.
Priča kako je bilo dan prije u gradu pod Marjanom.
- Taj dan na treningu treneri su dijelili markere. Tako da se zna tko će igrati u prvih jedanaest. Nisam uopće razmišljao o tome da ću dobiti marker koji mi kaže da ću startati od početka. Da, nadao sam se da ću možda dobiti koju minutu, ali da ću biti u udarnoj postavi? To ne. Možete misliti kako mi je bilo tu noć prije derbija. Nisam mogao baš spavati. Stalno sam razmišljao kako će biti na utakmici. Ali kad sam bio na terenu, nisam o tome uopće razmišljao. Samo sam uživao u tom derbiju. Bilo mi je prekrasno, nikad to neću zaboraviti.
Jeste li se nadali da ćete nakon debija s Lokosima igrati do kraja prvenstva?
- Iskreno? Pa razmišljao sam da bih mogao ulaziti ako se netko ozlijedi na treningu. Nisam ovo sve što mi se kasnije događalo mogao niti zamisliti. Ovi posljednji mjeseci su za mene kao neka bajka, niti blizu se nisam nadao da bi se tako nešto prelijepo u mojoj karijeri moglo dogoditi. Nisu se nadali niti moji roditelji, planirali smo nešto drugo. U obitelji smo razmišljali gdje bih mogao igrati seniorski nogomet, a sad sam u Dinamu, na najvišoj mogućoj razini. To je jednostavno san snova. Dobio sam poziv i na ove pripreme, treniram s prvom momčadi tri-četiri mjeseca, sad prolazim i svoje prve pripreme. Ovo su mi dani za pamćenje. Živim svoje snove u Dinamu.
Nadate li se da ćete i nakon ovih priprema ostati u rosteru Igora Bišćana?
- Nadam se da ću ostati. Ali ovo je tek početak. Još se moram dokazivati i dokazati. Moram zaslužiti svoje mjesto svojim igrama.
Što očekujete od sezone koja slijedi? Koliko minuta, poneki gol...
- Sad sam, hvala Bogu, na ovim pripremama zabio prvi gol za seniore Dinama. Na meni je trenirati, raditi, truditi se, a na treneru je procijeniti koliko ću minuta igrati. Sa svoje strane dat ću maksimum.