Dinamo je pred "izricanjem presude", dobije li RB Salzburg na Maksimiru ostaje u igri za prolaz skupine u Ligi prvaka, a još više za treće mjesto, no oslade li se Austrijanci i sljedećeg utorka samo će teorija podgrijavati sitne nade hrvatskom prvaku da će konačno, prvi put od 1998. godine, izbjeći zadnje mjesto u skupini elitnog natjecanja. Hoće li to nagnati Antu Čačića da u domaćem ogledu s Bikovima zaigra ofenzivnije ili se niti ovaj put neće usuditi, danas je jedno od glavnih pitanja.
Nakon kvalifikacija koje je prošao u produžetku s Bodo/Glimtom i u kojima se vidjelo da Modri imaju igrače, ali nemaju pravu, moćnu igru s kojom se mogu prezentirati u Europi, u skupini u prva tri kola Dinamo nije igrao svoj nogomet, Dinamo se branio.
Za razliku od RB Salzburga koji uvijek prezentira vlastiti model u rasporedu 4-3-1-2, bez obzira je li suparnik Milan, Chelsea ili Dinamo i to jednostavno zato što ima svoju posloženu i prepoznatljivi igru u koju vjeruju, kao i rad u koji vjeruje, Dinamo se boji igrati.
U pretkolima je djelovao u formaciji 4-2-3-1, tada je Čačić govorio da je "to njihov nogomet", ali u gotovo niti jednoj utakmici nije se uspio obraniti, od svakog suparnika manje je trčao i imao je problema s osjetno lošijima nego što su rivali u skupini. Iako je, u konačnici zasluženo, prošao. Trener je bio iskren da se boji patnje, vjerojatno i pokojeg teškog poraza, zato je "iskopao rovove", pokušao zabetonirati defenzivu s rasporedom 5-3-2 i nadati se da će kroz tranziciju ili čiste kontri zabiti pokoji pogodak.
To je strategija autsajdera koji je svjestan da protiv sebe ima daleko jačeg i – ponekad upali. Ponekad, ali u manjini slučajeva. Nogomet je sport u kojem lošiji češće nego u drugima dobije boljega, ali ipak se to ne događa kao pravilo jer bi inače tako svi igrali. Zatvorili se i tražili potunapade...
Dinamo se branio s Chelseajem, imao je 38 posto posjeda prema 62, šest udaraca u odnosu na protivnikovih 15, po statistici UEFA-e 18 napada, a gosti čak 75, pretrčao je 107,3, a Bluesi 111 kilometara, ali Mislav Oršić je zabio, Chelsea nije i to je bilo 1:0 koji će se pamtiti. No, veliko je pitanje kad će se na takav način ponoviti.
U ogledu s Milanom Modri su imali loptu 44 posto, suparnik 56 posto, sedam udaraca, a domaćin 17, Dinamo je imao 20 napada, a Milan 64, zagrebački sastav pretrčao je 101,9 kilometara, ekipa Stefana Piolija 108,9, no za razliku od Chelseaja Milan je ih probio, što pogreškama Dinamovih igrača, što svojom kvalitetom, i slavio 3:1.
Uoči Salzburga nitko nije dvojio da su to ključna dva ogleda za prolaz dalje, no Čačić nije odustao od rasporeda 5-3-2, opet je suparnik prednjačio u igri, a Modri se čuvali svoja vrata i povremeno izveli pokoju akciju, više u prvom nego u drugom poluvremenu. Dok nisu došli u rezultatski minus. Tek tada je Čačić sve okrenuo, uveo ofenzivce i pokušao va banque, što mu se umalo ispatilo. Međutim, kao što je ranije imao sreće u mnogim ogledima, ovaj put nije.
No, to nije pravi, stabilan i uvjerljiv nogomet, to su krajnosti, a Modrima nedostaje njihova igra u kojoj će nastojati kroz organizirani napad zabiti, ali i se i čvrsto i sigurno braniti. Čačićeva izjava da "Dinamo ne može trčati sa Salzburgom" i Ljubičićeva prije utakmice kako se "Salzburg ne skriva jer uvijek igra svoj nogomet", sugeriraju da se Dinamo skriva kako bi prikrio slabosti koje ima te stoga "bunkeraški" pristup vidi kao jedini način na koji može dostojanstveno egzistirati u utakmicama Ligi prvaka. Pa što to donijelo.
U Mozartovom gradu prvi je put imao veći posjed lopte zato jer mu je domaćin više davao igrati i stoga što je nakon gola Okafora u 71. minuti sve snage bacio u napad te je omjer bio 51:49 posto, ali u udarcima prema vratima završilo je 17:10 za domaćina, po broju napada čak 54:33 za RB Salzburg što govori koliko je njihov posjed bio konkretniji, a ne pasivan, po pretrčanim kilometrima 115,2 prema 108,1 za austrijskog prvaka.
Razbuktale su se polemike trebaju li dinamovci otvoriti karte u drugoj utakmici s istim suparnikom, što je potencirao Josip Drmić ili je oslanjanje na obranu pravo rješenje, no Čačić i Modri sada znaju – kako bi i na proljeće živjeli u Europi, nužna su tri boda.
Može li Dinamo zaigrati u utorak 4-2-3-1 kao sa Škupijem, Ludogorecom. Bodo/Glimtom i u HNL-u te dobiti utakmicu ili jednostavno ima preveliki nedostatak kompaktne izvedbe i trke da bi mu to prošlo?
Prema riječima Marcela Lippija potrebno je šest do osam mjeseci kvalitetnog rada trenera da bi izgradio igru koja će biti na visokoj razini. To se ne čini preko noći... Hoće li stožer opet odabrati 5-3-2 s idejom da ovaj put više bude 3-5-2 i da se odlučnije ide u napad, a povećani broj špica ponovno čuvati za finiš ako zatreba?
Kako god bilo, trebaju se prestati bojati igrati u Ligi prvaka. Jedino tako će uspjeti. Bez obzira na sustav. Kao što se RB ne plaši nikoga i u svakom susretu igra svoje, za njega nije opcija zabarikadirati se, pa što bude. Jednostavno ne dolazi u obzir. Hrvatski prvak ima kvalitetu koja pojedinačno nije manja, ili svakako nije bitno manja od one s kojim raspolaže suparnik. Posjeduje i veće iskustvo i trebao bi biti hrabriji, kao što je kazao Luka Ivanušec. Mnogi igrači su, razvidno je po izjavama, toga svjesni.
Osim toga, iako oba kluba stvaraju igrače i žive od prodaje, u RB-u se uzdaju u 19-godišnjake, čak i 18-godišnjake, dok kod Dinama Martin Baturina u tri kola praktično nije ni igrao u skupini. Premda je na kraju u Austriji nesuđeni asistent... To je, pokraj igre, druga ključna razlika.
Ante Čačić je prije deset godina vjerovao tada mlađem Mateu Kovačiću, sada nije iskazao mišljenje da je Martin Baturina ovog časa spreman za izazove najtežih utakmica. Iako je jak dojam da je zreliji za to nego što je tada bio Kovačić. U srijedu je Dinamov trener kasnio s izmjenama, i prije pogotka domaćina činilo se potrebnim ubaciti Josipa Drmića i upravo Baturinu koji bi donijeli nove vrline, što se nije dogodilo. Martin je najkreativniji modri igrač... Nešto je mogao reći i Špikić u napadu, a ne na beku.
OK, ako Čačić misli da oni nisu kadri donijeti što je njemu potrebno, ne mora s njima krenuti niti u utorak, ali više nema skrivanja. Zato će to biti najteža Dinamova utakmica. Potpuno je drugačija startna pozicija u odnosu na sve dosadašnje. Ili će jednostavno priznati da je njegovo mjesto - četvrto.
Pobjeda bi bila strašan poticaj i za Milan...