Dinamov napadač Bruno Petković neće biti među kandidatima za nastup u četvrtak protiv Viktorije iz Plzena, u 3. kolu skupine C Konferencijske lige (Maksimir, 21 sat).
Štoviše, zbog obnovljene i pogoršane ozljede stražnjeg bedrenog mišića (puknuće) Petković će gotovo sigurno preskočiti sve utakmice do nove prvenstvene stanke (sredina studenoga), pa će tako Plavi biti bez svog najboljeg igrača na obje utakmice protiv Viktorije (26. listopada i 9. studenoga), te na prvenstvenim dvobojima s Lokomotivom (29. listopada) i Varaždinom (5. studenoga), kao i na kup-okršaju s Oriolikom (1. studenoga).
Postoji mala vjerojatnost da bi se Petković mogao oporaviti do dvoboja s Rijekom na Rujevici (12. studenoga), nakon te utakmice uslijedit će prvenstvena stanka zbog reprezentativnih akcija. A sve ovo govori i da izbornik Zlatko Dalić neće moći računati na Petkovića za utakmice protiv Latvije (18. studenoga) i Armenije (21. studenoga).
Čak i da se oporavi, vjerojatno neće biti u natjecateljskoj formi potrebnoj za važne utakmice naše nacionalne vrste...
Petković se, podsjetimo, ozlijedio na dvoboju s Astanom u Zagrebu, 21. rujna. Bio je najbolji igrač utakmice, postigao je dva pogotka iz kaznenih udaraca, ali je zbog ozljede bio zamijenjen u 73. minuti.
Nakon toga je preskočio utakmice s Rudešom i Ponikvama (Kup), da bi u splitskom derbiju protiv Hajduka bio zamijenjen zbog obnovljene ozljede u 44. minuti.
Potom je preskočio okršaje s Ballkanijem i Istrom, ali je na reprezentativnoj utakmici protiv Turske, prije 12 dana, ušao u igru u 63. minuti i u tih je posljednjih pola sata opet obnovio ozljedu istog mišića. I sad je došao "pred zid" i definitivno će morati mirovati kako bi napokon zaliječio tu ozljedu.
Zna se da je u spomenutom razdoblju Petković u dva navrata bio na nekakvom tretmanu u Beogradu kod stanovite "čudotvorke", no čudo se nije dogodilo. Štoviše...
A nije se čudo ni moglo dogoditi jer za ozljedu mišića još nije izumljen nikakav lijek osim – vremena. Potrebno je, naime, vrijeme i mirovanje da puknuta mišićna vlakna zacijele. Petković je bio nestrpljiv, želio je pomoći klubu i reprezentaciji u važnim utakmicama, no samo je pogoršao ozljedu i time produžio izbivanje s travnjaka.
Valjda su i trener i igrač izvukli pouke iz ovoga slučaja, iako je doista neshvatljivo kako se i zašto više vjeruje nekakvim "čudotvorcima" (koji, usput, skupo naplaćuju svoje "tretmane"), nego klupskoj medicinskoj službi?
Uglavnom, Jakirović je sad svjestan da mora sastavljati momčad bez Petkovića, ta je dvoumica, na žalost, riješena i sljedećih nekoliko tjedana ne postoji "možda", nego Dinamova napadača sigurno neće biti među kandidatima.
A kako će Dinamov strateg sastaviti momčad za utakmicu s Viktorijom? E, to su sad već postale muke. Počevši od vratara... Nevistić, naime, nije kriv za pogotke u Velikoj Gorici, ali opet nije ništa obranio. A Dinamu treba vratar koji će nešto i obraniti, primjerice, onaj drugi pogodak Gorice nije bio neobranjiv. Stoga je logično da Jakirović razmišlja o Zagorcu, koji je protiv Istre sačuvao mrežu nedirnutom.
Posljednji je obrambeni red, nakon odlaska Josipa Šutala, stalna Jakirovićeva muka, posebno par srednjih braniča. Perić je siguran, a zacijelo će u paru s njim igrati Ristovski. Jer, Boško Šutalo je apsolutno izvan forme, a Francuz Bernauer i u Velikoj Gorici je pokazao da je Dinamo za njega ipak prevelik zalogaj, pa je bio zamijenjen u poluvremenu.
Bude li Ristovski stoper, tada će na desnome obrambenom boku biti Moharrami.
A zna se što to znači - čista "lutrija" jer Moharrami stalno oscilira od izvrsnih rješenja i prodora do početničkih pogrešaka. Lijevi je defenzivni bok kronična boljka, koju je najčešće "krpao" veznjak Ljubičić, no protiv Gorice ga nije bilo "ni na mapi" kad je domaćin zabijao pogotke s njegove strane.
Mihajličenko održava formu s juniorima, Perković je loše igrao za mladu reprezentaciju u Grčkoj, a igračke mogućnosti ljetne prinove Urugvajca Sose zasad su misterij identičan djelokrugu dvojice članova Uprave, Darka Podnara i Danijela Tomačića.
Srećom, u veznom redu Jakirović nema previše briga. Podsjetimo da kapetan Arijan Ademi nema pravo nastupa ove jeseni u Europi, pa će u sredini travnjaka ordinirati Mišić, Bulat i Baturina, koji se vraća u formu i preuzima sve niti Dinamove igre, te opet postaje jedan od najjačih, ako ne i najjači Jakirovićev adut.
Na desnom će napadačkom boku zacijelo biti Špikić, pa iako znamo njegove limite i magnetsku privlačnost ulazaka u zaleđe, trenutačno pokazuje više od Emrelija i Menala.
Na lijevom je boku dvojba između Vidovića i Marina, a podsjetimo da je nakon utakmice s Goricom Jakirović izravno prozvao Vidovića, iako je isto tako mogao prozvati više od pola momčadi.
Mnogi su se nakon prve dvije utakmice zaletjeli i govorili i pisali da je Vidović veliko pojačanje, no i dalje stojimo iza naše prve procjene: Vidović je nadareni, plemeniti igrač fine tehnike, po načinu igre kao da je odrastao u Dinamovoj školi i svakako je iskoristiv u rosteru.
Ali, u ovom trenutku nije opipljivo pojačanje, posebno stoga jer ne igra na svojoj pravoj poziciji. Vidović, naime, nije klasično krilo, nego ofenzivni vezni igrač, više je po načinu igre sličan Baturini, nego Oršiću. Istina, na toj se poziciji Ivanušec, također vezni igrač, vrlo dobro snašao, ali trebalo mu je vremena da prihvati postulate koje donosi igranje na tom mjestu.
Napokon, tko će zaigrati u vrhu napada? Ni Drmić, ni Kulenović, nisu ništa pokazali u Velikoj Gorici, stoga se možda Jakirović odluči za Emrelija, koji se bolje snalazi u vrhu napada nego na boku.
Vidjet ćemo kako će sve to "uglazbiti" Jakirović, kojem je nakon tri poraza u posljednje četiri utakmice svaka sljedeća utakmica najvažnija. Možda i presudna...