Sve što se u Maksimiru događa od prošlogodišnje prosinačke Skupštine, sad dolazi na naplatu. I nije to ništa neočekivano, unutarnja klupska previranja i borba za vlast na "gornjem katu" obično ispostavljaju račun – svlačionici. Jer, uvijek je rezultat taj koji daje predznak (ne)uspješnosti svemu onome što se radi, a dobar ili loš rezultat, na kraju svih krajeva, događa se na terenu.
Da rezultat bude dobar, neophodno je osigurati dobre uvjete za ostvarenje uspješnosti. I to je zadaća svake klupske uprave. No, današnja je Uprava Dinama već mjesecima disfunkcionalna, latentna je "razlika u razmišljanju" predsjednice Uprave Vlatke Peras i člana Uprave zaduženog za sport, Darija Šimića. A za onu preostalu dvojicu "upravitelja" (Darko Podnar i Danijel Tomačić), instaliranih nakon Skupštine u ožujku, ionako znamo samo da su stalni sudionici klupskih putovanja, te da redovno dolaze na posao i primaju plaću.
Klupski predsjednik Mirko Barišić i dalje drži sve konce u svojim rukama, a na Skupštini u rujnu klub je napokon dobio Izvršni i Nadzorni odbor, podsjetimo da IO ima ingerencije smjenjivanja članova Uprave...
Užasno odrađen prijelazni rok, jedan od najgorih u Dinamovoj povijesti, neprijeporno je najveći grijeh klupskoga vodstva. I nitko dosad nije preuzeo odgovornost za dovođenje "robe s greškom", kao ni za "akcijsku rasprodaju" Livakovića i Ivanušeca (transfer Šutala je financijski definitivno na razini na kojoj je i trebao biti).
I sve ovo što se događa logična je posljedica lošega rada (ne samo) oko transfera igrača u Plavom salonu. Prvi je ceh, kako to obično biva, platio trener Igor Bišćan, koji je na valu euforije ožujske Skupštine i brzometno postavljen na klupu, no Dinamov se sunovrat, opet očekivano, samo nastavio i s novim trenerom, Sergejom Jakirovićem. I tko zna je li dodirnuto dno...